Autorska prava i fotografija – Katarina Ćosić

Autorska prava i fotografija – intervju s odvjetnicom Katarinom Ćosić

Kako se na autorska prava gleda vezano uz fotografiju te kako to sve izgleda u praksi u ovom fotkast intervjuu, ovaj puta u gostima Katarina Ćosić, odvjetnica kojoj su autorska prava naročito što se tiče fotografija uža specijalnost.

 

Transkript intervjua niže – ukoliko ti je lakše pratiti video, ovdje ga možeš pogledati:

Darko: Pozdrav, Darko Mareš ovdje. Dobrodošli u još jedan fotkast intervju, danas s Katarinom Ćosić, odvjetnicom koja radi u svom odvjetničkom uredu već više od 10 godina i specijalizirana je naročito za prava intelektualnog vlasništva, između ostaloga i autorska prava vezana uz fotografije, IT pravo, pomorsko pravo, tehnologiju – što također pokazuje kroz mentorstvo za startupe, ali isto tako i vanjski suradnik na portalima čarter.hr, ZadarNews i skitnice.hr.

I još možda dodatno što bih htio naglasiti je da si vrlo aktivna na društvenim mrežama, što je relativno drugačije od ostalih odvjetnika, naročito TikTok, Instagram i sve ostalo. Dobrodošla Katarina!

Katarina: Hvala lijepa na pozivu. Dobar dan, pozdrav isto gledateljima i slušateljima, drago mi je da mogu biti prisutna i da možemo porazgovarati o ovoj temi koja je prije svega važna za osobe koje su autori svojih djela, dakle, čija djela su zaštićena našim zakonima.

Darko: Sad, ja sam malo zbrljao ove, ova sva područja gdje se ti baviš, možeš ti malo više možda oko toga objasniti?

Katarina: Mogu. Bavim se, dakle, kao što si rekao, intelektualnim vlasništvom, između ostalog autorska prava, koja nam je danas tema… Zašto autorska prava? Zato što, prije svega, ja jako volim fotografiju i video. To je nešto što je moj hobi, zato i volim raditi to područje, to me privuklo tome, imam jako puno fotografa koji su moje stranke. Volim raditi s njima i interesantno je da je to područje dosta puno pravnih praznina, odnosno kršenja prava, pogotovo u internetskoj eri. Dakle, što vrijeme ide dalje, pa tu ću spomenuti i umjetnu inteligenciju, NFT, gdje se ljudi nažalost drže toga da je to nešto što je novo nije obuhvaćeno zakonom, ali je.

Dakle autorska prava su i u eri, dakle, suvremenog interneta, zaštićena i na to treba paziti. Bez obzira gdje se ono našlo na internetu, ona ima svog autora od kojeg treba tražiti dozvola za korištenje tog autorskog djela. Ja se, nadalje bavim, kao što si rekao, IT pravom, dakle tu mentoriram startupove dosta. Oni su tu, možda u IT sektoru najzastupljeniji, tu bi spadala i tehnologija. Nadalje, ono što si spomenuo, mentoriram startupove, znači od neke nulte faze – razvoja ideje pa do njihove realizacije savjetovanja oko investicija, ulaganje u njihov startup, prepoznavanja na tržištu i tako dalje. To bi bilo na nešto sažeto.

Darko: Znači ne samo pravne ove detalje, nego i više od toga.

Katarina: Tako je, nekakva pomoć, odnosno savjetovanje o poslovanju jer nije im dovoljan samo taj pravni dio – dakle, oni se pravno štite, ali zapravo sve ono što obuhvaća puno više područja, dakle onih biznis slojeva; u kojem trenutku osnovati tvrtku, u kojem smjeru ići, kada primiti investiciju, kada zaštiti svoje intelektualno vlasništvo, a tu mislim, ako se radi o patentu, znači zaštititi patent, registrirati, ako se radi o žigu, dakle tzv. trade marku, što je naravno njima kad izlaze na tržište, jako važno da se zaštiti sami žig. I naravno, industrijski dizajn – gdje se dakle štiti vanjski izgled proizvoda, odnosno dizajna kojeg oni plasiraju na tržište.

Darko: Super, hvala i čisto da te pitam odmah, kad sam napomenuo, kako to da si toliko aktivna na društvenim mrežama – Instagram, TikTok i da li se na taj način približiš ovim startupovima i tako drugim ljudima koji možda nisu na nekim tradicionalnim kanalima.

Katarina: Upravo zato. Točno si rekao, prisutna sam na mrežama jer je moja moja ciljana skupina na društvenim mrežama, koriste društvene mreže, sad, ne ograničavajući se na jednu – Linkedin nam je tu poslovna mreža gdje sam je apsolutno najčešće, koju najviše koristim, Instagram također, zbog tih fotografija i videa i moje ciljane skupine kao što su fotografi i snimatelji i svi oni koji plasiraju svoje proizvode na tržište te TikTok koji u mojoj struci nije prisutan toliko.

Ja sam jedan od pionira, ali smatram da tu ima prostora da ga se iskoristi, apsolutno, znači ne samo za teme koje su zabavne i kreativne, već i za one teme koje su ozbiljne, koje pomažu u poslovanju i veliki je prostor upravo zbog tog videa da se prezentira što jedan odvjetnik radi, na možda manje formalan način da se to približi ljudima. Ja i gravitiram ciljanoj skupini koja koristi te neformalne, dakle, načine komunikacije, opuštene… Gdje oni mogu, dakle, vidjeti neku korist iz mog videa iz mog, dakle tekstualnog sadržaja i jednostavno se javiti za potencijalnu suradnju ili iskoristiti iz tog momenta nešto što će im momentalno pomoći.

Darko: I s te strane da, moram priznati, vidio sam na TikToku par tvojih videa. Ne radi se o onom plesanju ili tako nešto, nego vrlo informativno i dosta može i pomoći i objasniti osobi na koji način da se obrati odvjetniku i ovisi o tome koji problem ima – tako da, stvarno pohvalno, ono, da i ovakvi korisni edukativni sadržaji postoje na tim mrežama za koje bi mnogi rekli da su samo zabava na neki način.

Katarina: Točno, točno, reakcije su jako dobre. Čak sam se iznenadila, dakle i više nego dobre – ljudi koji se jako puno javljaju, ljudi koji možda i nisu direktno vezani uz taj video, ali su naučili nešto korisno. Dakle, ne da se radi o fotografu koji bi volio znati svoja prava, nego oni koji možda ne znaju da ponekad krše prava, i oni, kako da kažem, s druge strane… Edukativan je, povratni feedback je odličan i dalje ćemo samo onda ići s tim videima jer vidim da da to ljudima treba i da to koriste.

Darko: Svakako ćemo navesti tvoj TikTok profil da ljudi mogu to pogledati, Instagram, također i normalno LinkedIn. Nego da se vratimo, tj. da krenemo s ovom temom.

Autorska prava i ovdje bi nešto možda naglasio – koja je razlika između intelektualnog vlasništva autorskih prava, ovo što si spomenula još – žig tj. što bi rekli – brend nešto, trademark… Koje su razlike u tome, da li se to možda previše trpa pod jedan koš, a različito je to sve?

Katarina: Pa je, meni je razumljivo, dakle, laicima sigurno ti termini nisu bliski, pogotovo onima koji kreću u posao, koji se nisu, dakle, dotakli tog područja. Intelektualno vlasništvo obuhvaća znači autorska prava i industrijsko vlasništvo. Autorska prava su, dakle, moralna prava i imovinska prava. I ona se ne moraju, ona se ne registriraju, dakle njihova prava opstoje već samim činom stvaranja, dakle autorsko djelo nastaje činom stvaranja i od tog trenutka je ono zaštićeno. Dakle, nije potrebna registracija pri nadležnim tijelima.

Darko: U ovom slučaju, kad govorimo o fotografiji, klikom na aparat, to je nastajanje autorskog djela.

Katarina: Tako je. Onaj tko je, dakle, kliknuo na fotoaparat, da se tako izrazim, on je autor tog djela, te fotografije. A industrijsko vlasništvo, pak obuhvaća ono što smo rekli, maloprije spomenuli, patente, žigove, industrijski dizajn. Između ostalog, ono što je ljudima naj… recimo, sad pristupačnije na tržištu i njih se mora registrirati.

Dakle, industrijsko vlasništvo se mora registrirati pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo i činom registracije su ta djela, dakle, zaštićena. Patent je, znači tehničko rješenje nekog problema, žig tj. trademark svi znamo, dakle, da je znak kojim se razlikuju od drugih znači na tržištu. U kojem se proizvodi razlikuju od drugih na tržištu i kojima se vi dakle identificirate i stvarate neki brend. A industrijski dizajn i vanjski izgled, dakle, nekog proizvoda. I svi su oni vaši.

Zašto je intelektualno vlasništvo važno? Važno je zato što se njime stvara komercijalizacija na tržištu? Znači, ostvaruje se bolji poslovni smjer i poslovni uspjeh, tvrtka jednostavno bolje bolje stoji na tržištu. Sigurnija je i jednostavno ide u pravom smjeru kad, dakle, procijeni da će zaštititi taj dizajn, patent ili žig u pravom trenutku. Dakle, nije svaki trenutak pravi za zaštitu – to isto treba procijeniti, treba se savjetovati s onim tko je stručan u tom području, jer tvrtkama je to jako važno, recimo, naročito startupovima koji, naravno, hoće štititi svoje patent, žig, dizajn, jer to je novi, neki novitet na tržištu i postoji šansa da se on koristi neovlašten.

Darko: I znači onu kako bih ja to sad shvatio laički – autorsko djelo, tj. autorska prava, su na razini osobe, a ovaj dio je već na razini tvrtke neke. Da li je tu ta razlika ili u nečemu drugome?

Katarina: Znači razlika je samo u tome da se, da autorska prava su zaštićena već činom stvaranja znači, recimo – ti kad si fotografirao, napravio jednu fotku, dakle okinuo na fotoaparatu, to je tvoje vlasništvo, znači ti si autor tog djela i ona je samim tim činom stvaranja zaštićena – samim činom stvaranja; dok kod industrijskog vlasništva npr. patenta je to djelo zaštićeno tek registracijom pri nadležnom Zavodu za intelektualno vlasništvo.

Znači, to je razlika, ali ne znači da tvrtka ne može imati određena autorska prava. Znači, ti možeš prenijeti na neku tvrtku da ima autorska prava, znači da se, ne znam, to daje trećima, da se koristi u marketinškoj kampanji itd. Glavna razlika između njih je ta da li se, da se industrijsko vlasništvo mora registrirati, a autorska prava su zaštićena već samim činom stvaranja.

Darko: I ono što si spomenula, što bih rekao da mnogima nije jasno, da je autorsko pravo onoga, one osobe koja je napravila to djelo tj. u slučaju fotografije kliknula, nevezano uz to čiji je fotoaparat ili na koji način je napravljeno, da tako velim, to djelo. Znam da je bilo prije par godina neka diskusija o tome da je u džungli fotoreporter ostavio fotoaparat i majmun je uspio nekako sam sebe kliknuti. I ustvari to nije autorsko djelo, znači, tog fotoreportera iako je njegov fotoaparat.

Katarina: Da, da, istina, ovaj primjer je duhovit, ali tako je da, iako je s njegovim fotoaparatom, zapravo nije autor i u tom slučaju ne može niti biti majmun autor, s obzirom da se ne radi o fizičkoj osobi, radi se o životinji. To je malo netipična situacija takva da je duhovito, ali.

Darko: Iz stvarnog života, stvarno se dogodilo.

Katarina: Da, da, da realan je, realan je događaj, apsolutno, ali kažem, ne može, životinja ne može biti autor djela, tako da… Ono što je tu ključno, da kažem, ljudi ne razumiju da…

Konkretno NFT – ljudi misle da je to nešto što je proizvod suvremenog vremena, suvremenog doba i da to nije zaštićeno jer je to nešto novo. To je zaštićeno. NFT ima neku podlogu, a to je neka fotografija koja je od nekuda preuzeta i korištena, ne govorim sad kad to sam autor za sebe radi, ali netko je iskoristio fotografiju za NFT, odnekud ju je povukao, a nije njegova. Dakle, NFT je zaštićen autorskim pravima, dakle suprotno uvjerenju mnogih. I na to jako treba paziti.

Darko: Znači samim kreiranjem, tj. stavljanjem u blockchain, NFT je odmah postavljeno da je zaštićen autorskim pravima.

Katarina: Da, problem je što je ta fotografija iz koje je NFT, znači NFT vuče od nekuda bazu je li tako, iz nečega i ta baza je nečije autorsko djelo, je li tako. Isto kao što će umjetna inteligencija generirati neku fotku. I na temelju ne znam nekog teksta, je li tako, će napraviti – imamo aplikaciju koja na temelju nekoga teksta koji im se zada naprave fotografije, je li tako.

E sad, i taj tekst i ta aplikacija, dakle umjetne inteligencije, vuče od nekuda bazu i zato treba jako paziti. To će biti po meni predmet mnogih, dakle razgovora, a i biti će mnogo dilema, ali je to neko pitanje suvremenog doba. S obzirom na to da se kažem, internet mijenja. Mijenjaju se pravila, ali zakoni su strogi.

Zakoni su izričiti i tu nije ništa sporno jer je baza ista. Odnekud od kud se vuku sve fotografije, one nisu izmišljene. Njih nije umjetna inteligencija stvorila kao takve. Ona je imala neku bazu iz koje stvara tako da na to treba isto jako paziti.

Darko: Da i ovo sam primjetio u zadnjih par mjeseci, da je poprilično oko toga i rasprave i nisam siguran da li postoji neki mehanizam na koji način se može, da li, dati autorsko pravo koje u stvari vlasnik kod tih fotografija, slika napravljenih kroz umjetnu inteligenciju već imamo stvarno puno generatora koji baze tko zna otkuda uzimaju, da krenu kreirati tako neki element i to je svakako nešto o čemu ćemo tek mislim dobiti mišljenje pravnika, tj. viših instanci na koji način će biti regulirano. Ima li nekih naznaka vezano uz to?

Katarina: Pa za sad ne – jer smo mi još u eri da nema puno prakse, dakle nema puno prakse što se tiče autorskih prava, ajmo reći da se tek stvara ta praksa, ovo će se vjerojatno spojiti s tim, nema još, zakoni su za sad takvi kakvi jesu, ali ja vjerujem da bi moglo biti još više sudskih sporova ako se ovako nastavi razvijati, dakle, taj dio tog područja, da će biti sudskih postupaka sporedna, ali samih sudskih postupaka, sad je pitanje, ali bit će sigurno sporova oko toga.

Darko: Znači, sad smo, što se tiče toga, trenutno poprilično u magli. Što se tiče NFT-ova, mislim da je stanje ipak jednostavnije, jer to osoba kreira u osnovi, istina, je uz pomoć nekog programa, ali osoba kreira – e sad, da bi ta osoba imala mogućnost, tj. pravo to kreirati neki NFT iz nekog tuđeg autorskog djela, što je u stvari potrebno, ajde sad da ne idemo previše apstraktno:

Postoji neka fotografija, autorska prava tog autora pokrivaju šta točno da druga osoba smije ili ne smije raditi s tom fotografijom?

Katarina: Pa ne smije ništa bez suglasnosti tog autora. Vrlo je jednostavno, dakle, autor tog djela, te fotografije konkretno ima sva autorska prava i na njemu je da da suglasnost za korištenje, što tu mislim? Tu mislim i na plasiranje u javnosti i na distribuciju i na umnožavanje i na preradu. Znači, samim time, kad kažem preradom, to nisam način da se intervenira u fotografiju,

da se ona obrađuje da na kraju od toga da bude gotov proizvod NFT. Za sve te, dakle, radnje treba dati dozvolu autor, na njemu je apsolutno, zato kažu da je to baza. NFT možda je i nešto novo, neki krajnji proizvod koji se od nečeg sastoji, ali, suglasnost je na autoru i onda polazimo od toga, znači, da se ne može intervenirati ni na koji način u fotografiju, niti istu koristiti prema van znači distribuirati, priopćavati javnosti bez dozvole fotografa kao autora djela. Pri tome

ljudi pogrešno razumijevaju, to moram reći, da ako si prihvatio uvjete, znači TikToka, Facebooka, Instagrama, samim time si dao dozvolu da drugi koriste jer je to znači javna mrežu da drugi koje koriste fotografiju. Nije istina. To nije istina. Dakle, ne može se proizvoljno uzimati fotografije. Vi možete napraviti neki share što je normalno opcija data – vi shareate gdje se vidi da netko autor fotografija.

Ali nije istina da vi davanjem, znači kad se logirate na mrežu, davanjem suglasnosti da vi pristajete da netko uzima vaše fotografije. To je pogrešno tumačenje. To nije istina. Znači, mora se u svakom slučaju obratiti autoru. Nije, nema nekog podrazumijevanog pristanka da se tako izrazim.

Darko: Ustvari autor fotografije kad potpiše tj. kad prihvati uvjete neke društvene mreže, sad koja to već je i postavi neku fotografiju, on se slaže jedino da ta društvena mreža smije koristiti unutar svojih okvira tu fotografiju i drugi mogu, da tako velim dijeliti tu fotografiju kako je originalno postavljena na toj društvenoj mreži.

Katarina: Tako je, neko share-a, ali vi ste na to pristali. To je javno objavljeno, piše, da ako piše da je public, imate mogućnost share, među vašim prijateljima ili pratiteljima, vi ste na to pristali. To je u redu. I onda je autor na to pristao. Ovo ostalo što sam navela prethodno – nije dozvoljeno, dakle, odnos između korisnika mreže i trećega, znači ne mreže nego drugog korisnika i odnos između njih dvojice za svako korištenje treba suglasnost, dakle da se ne brkaju ti pojmovi.

Darko: Znači, recimo, autor fotografije je stavio fotografiju na Facebook, ne može nitko kopirati tu fotografiju i staviti je na primjer na LinkedIn ili na svoju web stranicu. To nije dopušteno unutar tih

Katarina: Tako je.

Darko: …pravila. Da tako velim.

Katarina: Točno točno, točno tako.

Darko: OK, i ono što bi rekao da se barem kod nas, koliko sam vidio, dosta malo ima razumijevanja za to, jedno od autorskih prava je da se mora navesti ime autora ukoliko se autor nije odrekao tog prava.

Katarina: Točno, mora se navesti autora. Ukoliko autor, dakle, dozvoli uopće korištenje, vraćamo se na početak.

Ono što je isto po meni, postoji onaj svjesni i nesvjesni moment, dakle ovisno o kojim ljudima govorimo. Neki su ljudi svjesni, neki nisu – činjenica je da današenje korištenje fotografija premašuje onu samo naknadu za korištenje.

Nekad je to bilo korištenje, putem dnevnih medija, a znači Jutarnjeg, Večernjeg, 24 sata … dakle kad govorim, govorim o papirnatoj formi. Mi sad imamo internet. A na internetu, dakle, te objave vrijede, one imaju svoju marketinšku vrijednost. I to kaj ljudi nisu svjesni, neki jesu, neki nisu, kažem neki iz namjere neovlašteno koriste, neki iz neznanja, što je manji problem. Ali marketinška vrijednost, i to će se sve više povlačiti, je jako važna. Zašto? Zato što sama vrijednost fotografije je niža od njezine marketinške vrijednosti objave. Dakle, to je po svim pravilima marketinške struke. Znači što će znati svatko tko se bavi marketingom, kolika je vrijednost objava i koji su parametri za ocjenjivanje.

Pogotovo ako se netko bavi, onaj tko je uzeo fotografiju bavi komercijalnom djelatnošću. Ako ima puno pratitelja; i ako fotograf ima puno pratitelja, sve se vrti oko vaše prisutnosti na mrežama i koliko vi imate tu znači, pratitelja, koliko ljudi to vidi, koliko ljudi reagira na to koliki je doseg, koliko re-sharea, koliko re-posta…

Znači, to su sve važni momenti, pogotovo kad se obje strane bave, znači poslovnom aktivnošću i imaju veliki broj pratitelja. Isto, kao što vjerojatno znaš, kod nas se sve više probija zadnjih godina i taj influencer marketing – iz njega se dobro vidi kolike su vrijednosti. Znači, same suradnje influencera s brendovima, što nije regulirano kao takvo, kod nas nema zakona o influencerima.

To se područje, kako kažem, podvrgava nekim drugim zakonima u kojima sad nećemo recimo ulaziti u detalje. Može nam to biti tema nekih drugih ovaj intervju, ali influenceri, dakle, daju dodatnu vrijednost, privlače veliki broj ljudi i pridonose tome da dižu vrijednost svojih objava u suradnji s brendovima. Zato kažem da svaka takva objava, i to ljudi treba biti svjesni, ima svoju vrijednost. I ona je više od vrijednosti fotografije čak. Imate tu na kraju i penale koje treba uračuna po zakonu. Ako vam netko uzme fotografiju, plaća i penal, u dvostrukoj vrijednosti, vrijednosti fotografije, tako da je to još viši iznos.

Sankcije kao takve, da li, da li te građansko pravne ili prekršajne su relativno visoke za naš standard i moj stav je – uvijek ljudima savjetujem: prvo – inicijalno ugovorom regulirajte ako se bavite time, ako je to vaša poslovna aktivnost, regulirajte korištenje fotografija ugovorom.

Onima koji krše prava kažem da im se više isplati dogovoriti se s konkretno fotografom jer će imati manje troškove. Imam dosta u zadnje vrijeme prekršajnih presuda, što ljudi ne vjeruju jer je to njima nešto potpuno benigno – uzeti fotografiju, ali ja imam zadnje dvije, u roku od tri-četiri mjeseca presude Prekršajnog suda gdje nisu kazne male, za pravnu osobu je 10000 kuna, za fizičku osobu je 3000 kuna.

Dakle, to je nešto što nije potrebno, ali jednostavno, kažem, taj dio razmišljanja je problem, to treba podizati, treba podizati svijest, treba mijenjati način razmišljanja, jer vrlo je, vrlo je osjetljivo područje.

Darko: Ovo što si rekla, da kazne nisu male, ovo je u stvari samo kazna. dodatno što je potrebno platiti za korištenje, to je dodatno. uz to bi rekli ili – to je krajnja kraju

cifra

Katarina: To su dva različita postupka, da, to su dva različita Inače se ti predmeti radi povrede autorskih prava se vode na Trgovačkom sudu, to je nadležan sud i to je građansko-pravni dio gdje fotograf kao tužitelj potražuje: znači a) vrijednost fotografije, b) penal, c) izmaklu korist, to je ovaj dio koji sam navela, znači korist koji je onaj koji je koristio neovlašteno fotografiju imao. To ne mora biti direktna novčana korist. Da, da netko nekome daje novce, ali se radi o marketinškoj objavi. To je vrijednost koja se određuje po marketinškim parametrima, odosno metrikama i taj netko može tražiti zabranu daljnjeg korištenja fotografije u budućnosti te objavu te presude u medijima.

Znači javnu objavu te presude. To je građansko pravni dio. E sad, prekršajni postupak je nešto što se vodi na Prekršajnom sudu, i u tom postupku znači činjenice se jednako utvrđuju, ali se na kraju dakle dosuđuje kazna, tu ne dobiva fotograf novce. On to dobiva u onom prethodnom, građansko pravnom postupku. U prekršajnom, onaj tko je prekršio, dakle, autorska prava – plaća kaznu. Znači novčanu kaznu. To su dva različita postupka. Moram tu naglasiti da autorska prava su zaštićena i kaznenim zakonom, ne znam koliko to ljudi znaju, da imati se i kazneni postupak gdje

neovlašteno

Darko: Znači može se ići u zatvor?

Katarina: Ne u zatvor, ali je … ali su zaštićena znači kaznenim zakonom i ljudi moraju jako paziti jer to može stvoriti velike neugodnosti, pogotovo onih koji s namjerom krše, a moram priznati da ih ima. Ima ih, dakle, i dosta njih dolazi do suda upravo s tim stavom jer su namjerno kršili i ne prihvaćaju da su prekršili.

Ne žele to ispraviti, i kazneni postupak svi znamo koja je procedura – to je jedna neugodnost koja kreće s kaznenom prijavom, dakle, utvrđuju se okolnosti pa vas kontaktira Državno odvjetništvo pa to dolazi do suda, dakle to je jedna procedura koja smatram da je u ovakvim predmetima nepotrebna i koja je nešto što spada u jednu kreativnu sferu života, gdje, ako ste pogriješili, onda tu treba na fini način ispraviti, ne se dovoditi u situaciju da idete u daljne troškove. Jer na kraju vam ispada da ste imali troškove, dakle u visini onoga što biste vi platili fotografu od kojeg ste neovlašteno uzeli fotografiju.

Darko: Samo što se tiče ovog kaznenog postupka, a svejedno će se morati platiti, ako sam dobro razumio, rekla si duplo čak nego što bi inače se platilo.

Katarina: Pa da ovo, što se tiče građansko pravne parnice, penal je predviđen tzv. penal, to je termin koji predviđa znači da vrijednost same fotografije. I isplaćuje se u okviru građansko pravne parnice. Ali to što si rekao nije mala i naravno, ovisi od fotografa do fotografa, jer vi nemate unificirane cjenike koji se odnose na vas sve.

Vi imate svako svoj cjenik, vi dokazujete, dakle, kako vi surađujete s vašim klijentima, kolike su vam cijene, imate neke internet cjenike i dakle to se sve utvrđuje u građansko pravnoj parnici. Prema tome se na kraju i postavlja tužbeni zahtjev i dosuđuje i utvrđuje koliki iznos fotografima će s prava prekršena pripada.

Darko: Znači, postoje ipak primjeri iz prakse da se kažnjava to kršenje autorskih prava, dobro, ne baš možda svaki puta preko Kaznenog zakona, ali kroz građansku parnicu svakako i što bi savjetovala, da li fotografima i ostalima autorima nekih kreativnih djela, na koji način da se zaštite i što da naprave, možda ako primijete da se neovlašteno koriste njihova djela.

Katarina: Pa što se tiče, dakle inicijalnog koraka, ja bih savjetovala, a vidim da je to problem jer puno razgovaram s fotografima, da se inicijalno zaštite na način da paze kome plasiraju fotografije, dakle s kim ulaze u dogovore, da to reguliraju ugovorom, jer ta fotografija na neki način izašla od vas kao autora.

Vi u tom startu morate paziti na koji ona način izlazi van, gdje, tko ju plasira i s kim ulazite u dogovore. Drugim riječima, ako netko od vas fotografa želi ustupiti fotografiju Mlinaru. Bilo bi odlično, pak, korigirati se ugovorom, znači da kaže tamo kome se može, dakle da vi branite da si to nekom trećem, da li će se to naći kroz tu kampanju… na koje načine i u kom opsegu vi ustupate autorsko djelo – to je jako važno, taj početni korak.

Darko: Da, u ovom slučaju bi, recimo, bilo, ajde sad za neku tvrtku; Mlinar ili nekog drugog – napravi se fotografija, u ugovoru se definira da ta fotografija se smije koristiti na web stranicama tvrtke, da li možda na društvenim mrežama i da li ili ne, na jumbo plakatima ili u novinama na primjer, za neke reklame, ali to sve treba biti u stvari definirano ugovorom prilikom predaje samih fotografija, tj. autorskih djela.

Katarina: Tako je, točno, znači taj start je jako važan jer vi onda gubite, gubite, dakle iz vida kuda će ta fotografija ići, znači do vas je kad ju vi objavljujete – možda ne toliko da se vi, kad ju vi sami objavljujete, ne možete utjecati na to tko će nju uzeti, ako ste vi javno objavili. Ali ono na što možete utjecati, na to treba što više kad ulazite znači u poslovni odnos da vi to regulirate sve u pisanoj formi. Ono što je do vas tu treba poduzeti sve, kad već dođe do problema što ja nisam sklona, ja sam više za da ljudi, dakle, ostvare poslovnu suradnju i da ne dolazi do sporova jer mislim da su nepotrebni.

Ali kad već dođe do toga onda se naravno, mislim, obratite se osobi koja vas može tu najbolje savjetovati, zaštititi i prava ostvariti, naravno da fotografi ne vladaju time kao što ja ne fotografiram niti fotografi ne vladaju mojim područjem djelatnosti. Najbolje se obratiti odvjetniku koji se time, naravno, bavi, tko je specijalizirani i dogovoriti s njim suradnju i na koji način već odgovara dvjema stranama, ali će odvjetnik tu baš najbolje pomoći, pogotovo oni koji se time bave, tko je već u sustavu, tko je već zastupao fotografe i navigirati na koji način riješiti stvar. Ja ih prilično rješavam nagodbama, mirnim putem, dogovaraju se sastanci, prezentira se problematika i ja sam zagovornik toga da se to rješava mirnim putem. Neki su mi čak i klijenti nastavili kroz to suradnje, dakle, dogovorila se i suradnja, što mislim da je odlično i ima prostora, dakle, za ostale koji se nađu u toj situaciji.

Ja sam zagovornik tog mirnog rješenja, dosta ih se tu riješi i mislim da nije potrebno ići na sud. Uvijek ističem da su to dodatni troškovi. Sad, naravno, ako druga strana nije toga svjesna, ako baš žele, a tu je prisutan jedan inat, jedno osporavanje, onda nema drugog načina nego da se završe na sudu.

Darko: Da, nažalost, sve je jasno. Polako svijest, koliko god nije kod većine, bar tu lokalno kod nas, probuđena, da tako velim, što se tiče ovih autorskih prava, vidim da se sve više počinje ljudi brinuti o tome tako da tu ima smisla i ne znam da li vidiš da li možda manje izlazaka na sud, više nagodbi kad shvate ljudi da su napravili neku grešku. Kako to izgleda, s te strane?

Katarina: Pa ljudi, recimo, da dobar dio njih prihvati grešku. Međutim, ono što je daljnji problem – nije samo stvar u tome prihvatiti grešku, to je pozitivno – vidim da se svijet mijenja, pogotovo zadnjih mjeseci moram istaknuti.

Ali, ono što ljude ne prihvaćaju, ne prihvaćaju da je da treba, bez obzira na samu ispriku, platiti naknada. Jer fotografija je korištena za nešto, pogotovo ako je ona korištena dvije, tri, četiri godine, ne znam, na coveru na webu, naslovna stranica weba gdje vi radite neki posao ili imate tvrtku, nešto iznajmljujete, plasirate proizvode – ta je fotografija korištena marketinške svrhe. Dakle, sama isprika nije tu dovoljna autoru, potrebno je platiti tu određenu naknadu, standardno visina te naknade, opet kažem je stvar dogovora, ono na što će autor pristati, gdje će se oni naći. Ali ne može se samom isprikom negirati pravo autora na isplatu naknade i tu još slabo stojimo.

Tu treba mijenjati svijest jer svi oni koji koriste neovlašteno nemaju svijest o tome. Dobro, šta, koristili smo, pa nije to nikakva šteta nastala, je li. Ali isto tako bismo, dakle, mogli povući paralelu pa reći OK, ja ću uzeti sad auto rent-a-cara, vozit ću se dva – tri dana i vratit ću taj auto nazad, ali neću biti ništa dužna platiti. To je neka, recimo komparacija. Tako da, to nije tako – fotografija je korištena, fotografiju je netko napravio, njegovo je djelo. Uložio je, dakle, resurse u to i tu nekako treba platiti. Dakle, nije problem da se ljudi ispričaju, dakle isprika je tu, ima slučajeva da se ispričaju, ali smo još u problemu s tim naknadama. To dosta teže ide jer ljudi smatraju da ne trebaju to ili toliko platiti, koliko autor traži.

Darko: I, bila si spomenula sad marketinšku vrijednost, u ovom slučaju fotografije negdje. da li ima veze, da li je to, recimo, negdje na osobnom blogu, da li to na nekoj reklamnoj kampanji, da tako velim ili na webu tvrtke, da li to ima veze vezano uz samu vrijednost kompenzacije, tj. kasnijeg plaćanja tih prava. Ili je to svejedno – ta fotografija vrijedi koliko vrijedi i to je to.

Katarina: Nije svejedno. To je, dakle, taj dio koliko ona vrijedi, ali njezina vrijednost nije ista u okviru znači, objave na webu nekog poslovnog subjekta i na nekom privatnom blogu – to se procjenjuje, znači jedan od parametra da li se koristi u komercijalne ili privatne svrhe. Daljnji parametri su koliko pratitelja netko ima na mrežama, koliki je posjet webu, kolika je znači, koja konverzija posjetitelja webu u neke, ne znam, kupce ili primatelje usluga, korisnike usluga. Dakle, to se sve gleda, nije isto da nije isto gdje je objavljena, nije isto koliko to ima posjeta na webu, nije ista konverzija. Dakle, ima puno parametara i puno metrika prema kojima se procjenjuje kolika je ta marketinška vrijednost.

Nažalost, to se ne uzima u obzir dovoljno u sudskim postupcima, i to treba mijenjati. Zato što nema jedinstvenog kriterija, odnosno nema neke tarife, nema procjene marketinške objave – to se moralo utvrđivati. I dosta toga, kažem, utječe, nije isto ako netko s pedeset pratitelja uzme fotografiju nekome od sto tisuća ili ovaj njemu, znači, to su potpuno različite, ovaj, visine vrijednosti marketinške objave. Nije isto jednostavno, to je internet, to su mreže, tu se gleda broj, jednostavno opseg aktivnosti na mreži ili na webu je jako važno.

Darko: Da, to svakako je i sad ono što si rekla i netko tko ima možda 50 pratitelja na društvenoj mreži ili na blogu nekom svojem, također mora shvatiti da je prekršio nečije pravo i kako bi ti savjetovala; ajmo sad reći, s druge strane – sad smo razgovarali što fotografi da naprave

Kako bi savjetovala nekoga tko shvati da je prekršio nečije pravo ili čak možda dobio upozorenje od tog autora, da li fotografa ili koga, kako da se ponaša u tom slučaju?

Katarina: Pa ako je došlo do problema, do situacije, da se neovlašteno koristila, ja u takvom slučaju preporučam da se plati iznos fotografu. Korišteno je, da se, dakle, pregovara o iznosu, da se ponudi pa se vidi da li će, da li fotografu to odgovara, da on argumentira svoje, da se ispitaju sve okolnosti, koliko je tu zapravo uloženo truda, resursa u cijelu izradu fotografije i nastanak i da se ono dođe do nekog iznosa, koji bi bio možda obostrano prihvatljiv. Dakle, uvijek sam pobornik toga jer smatram da je to moguće. U sudskom postupku bi nastali dodatni troškovi, onda tu stranke koje krše prava, svjesno ili nesvjesno, upozoravam – gledajte: svaki trošak daljnji vam je, će vam premašiti vrijednost onoga što bi vi platili fotografu. Dakle, apsolutno sam uvijek za pregovore.

Ako je došlo, OK, nije u redu, ali možete ponuditi neku suradnju, pa na neki način sklopiti ugovor, pa uz ugovor regulirati ovo neovlašteno korištenje, dogovoriti neku daljnju suradnju jer evidentno je da će taj poslovni subjekt trebati usluge tog fotografa i u budućnosti, ne samo sada, u okviru svoje marketinške promocije.

Tako da sam uvijek, dakle, kada savjetujem, savjetujem da se dogovori sastanak, da se prezentiraju okolnosti, da se proba naći to rješenje.

Darko: U svakom slučaju znači neki dogovor, možda čak i, da tako velim, na obostranu buduću suradnju, tj. zadovoljstvo da se može nastaviti kad se već vidi potreba za fotografijama i shvati se da ipak je potrebno te fotografije i platiti da bi se koristile, da se onda može na kraju nove fotografije dodatno dostavljati ukoliko je potrebno.

Katarina: Tako evidentno da proizlazi da je netko zadovoljan s fotografijama ako ih je uzeo. Znači, očito mu se sviđaju fotografija tog fotografa, tako da sigurno da ima prostora za suradnju i ne može se reći da ta fotografija ništa marketinški ne vrijedi. Dakle, onda je netko, u stilu, u okviru svog weba ne bi stavio npr. na naslovnu stranicu ako ništa ne vrijedi, uvijek biramo fotografije gdje ocjenjujemo da će oni privući nama klijente na naš web ili na društvene mreže, na profile društvenih mreža. To je neosporna činjenica.

Darko: Kako uopće da do toga ne dođe? Što bi osoba trebala paziti da ne dođe uopće do tih povreda?

Katarina: Pa prije svega imamo, govorimo o onima kojima su potrebne fotografije i koji ih traže po internetu.

Darko: Da, to sam mislio, znači neka osoba treba da li za svoju web stranicu, za blog, za društvenu mrežu neku fotografiju? Kako da se osigura, da je siguran da ne krši nečija autorska prava?

Katarina: Pa prije svega, sad ću reći nešto, spomenuti ću u ove free stranice, ima free stranica na kojima se nalaze besplatne fotografije poput freepik-a. Ima ih na desetke, sigurno, ja ih sad na pamet ne znam ali poput freepika na kojoj možete dobiti besplatne fotografije koje koristite na svom webu, na društvenim mrežama. To je jedan od načina ukoliko želite nešto drugačije baš…

Darko: Ono što bih samo još napomenuo dodatno vezano uz te stranice da svugdje ima dodatno još uz fotografiju pod kojim uvjetima se smije koristiti, znači je besplatna, ali možda se mora navesti autor, možda u nekim slučajevima se ne može manipulirati fotografijom da se izreže jedan dio, da se napravi kolaž ili slično nešto, boje da se promijene, a ipak se svejedno i tu trebalo bi voditi računa.

Ne, nemam pojma – freepik, Unsplash, koliko već različitih stranica ima – to je bilo tamo, to je besplatno, to mogu koristiti za što god.

Katarina: Tako je, to se isto treba gledati naravno, kad se klikne na fotografiju točno se vidi da li nešto spada u pro opciju, premium, da li je ima neke fotografije na besplatnim siteovima koji se isto trebaju platiti, bez obzira što su besplatne. Tako da, taj dio im je na raspolaganju.

Ako žele baš fotografiju dotičnog fotografa koju objavljuje na svom profilu ili negdje drugdje, a uočili su, onda se apsolutno treba tom fotografu obratiti. Ne vidim razlog da se ne obrate. To mi je, ne znam, nejasno, ako je tu istina, namjera poštena, da se ta fotografija koristi uz ovlaštenje autora, obrati se autoru, dogovori se neka naknada koja ne bi bila neprihvatljiva onome kome se fotografija svidjela, tko bi je koristio u poslovnu namjenu ili privatno na kraju. Ali to je, to su neki od savjeta.

Ne, apsolutno ima na raspolaganju besplatnih fotografija i da nemate problema, na kraju svi mi koristimo i koji pišemo na društvenim mrežama, koji neki sadržaj plasiramo, koristimo free fotografije. Ima ih, dakle, stvar je samo šta hoćete, hoćete li nešto posebno ili… po meni ima prostora, dakle na tim besplatnim stranicama inače stvarno, stvarno dosta fotografija i može se za svakoga izabrati ponešto.

Darko: Jasno mi je gdje onda nastaje problem, možda čak i konkurencija ima istu fotografiju ili je ta fotografija ne znam koliko puta objavljena. Drugdje, tu zna biti s tim besplatnim stock servisima problem da te fotografije se puno koriste, ono što je super da si spomenula da se ne može samo tako skinuti s neke društvene mreže – znači vidiš negdje na Facebooku ili na LinkedInu fotku skineš i upotrijebiš, ili ono što češće se zna dogoditi – preko Google search-a nađeš neku fotku koje ti interesantna, čak se niti ne dogodi ovaj je slučaj da će doći do Web sajt autora, nego samo već unutar Google-a se samo iskopira i stavi.

Znači, taj dio nije baš preporučljiv da se radi prije nego se uopće nađe koja su povezana prava s tom fotografijom.

Katarina: Točno,

ljudi, isto pogrešno… dakle ja sam svojedobno objavila na Linkedinu dakle neke od izgovora za korištenje fotografija – pa našli smo u bespućima interneta. Nema bespuća interneta, to neki ne razumiju.

Darko: Našao sam na internetu.

Katarina: Tako je, ne. Nema toga Dakle, sve što je plasirano ima trag svoj.

Ono što ljudi ne znaju, isto kao kad netko počini kazneno djelo. Dakle, suvremena, suvremeni kanali komunikacije – to sve, dakle, policija uzima u obzir. Isto tako se preslika na društvene mreže. Sve ima svoj izvor. Nema bespuća interneta, nema nesvjesnosti, krive namjere itd. negdje ste nešto našli. Da se našli ne znam, na Večernjem objavu nekog fotografa, stajati će dolje, dakle, oni će sigurno naznači tko je autor fotografije, vi ćete vidjeti tko je autor fotografije.

Prema tome, bespuća interneta nema i drugi izgovori da je to netko drugi koristio, da sam uzeo tu, uzeo tamo, treba jako paziti. Treba uložiti stvarno dužnu pažnju, provjeriti sve.

Ja nemam ništa protiv, dakle neke nepažnje ako niste uspjeli, ali jako treba paziti na to. I ako niste sigurni, radije koristiti s besplatnih servisa nego koristiti na način da vas netko danas – sutra kontaktira, kaže da ste mu dužni platiti naknadu u visini koja bi zbilja bila neisplativa, u odnosu na to da ste angažirali tog fotografa.

Darko: Sve je jasno i to je… čisto

iz tvoje prakse, ono, me zanima koji su, onako, najčešći primjeri što se dogodi, kršenja tih autorskih prava, bilo za da li fotografije, bilo da li nešto drugo.

Katarina: Pa najviše se krše sada autorska prava na putem interneta, dakle putem društvenih mreža, putem weba. I to na način da se čak, najviše se krše u okviru nekih poslovnih projekata i aktivnosti. Te fotografije se čak deformiraju, šta mislim pod deformiraju – znači da se da ona skrati, da netko stavi svoj logo na nju neovlašteno i da se koristi znači u svrhu reklamiranja samog proizvoda ili usluge.

I na kraju ljudi oglašavaju nagradne igre – giveaway na fotografijama, bez da su uopće pitale fotografa za korištenje.

Znači preuzmu se sa drugih profila na društvenim mrežama fotografije, koriste u svrhu svoje poslovne aktivnosti. Na primjer, fotograf je fotografirao vjenčanje, a netko iskoristi vjenčanicu da bi reklamirao svoju djelatnost. Ili, netko vodi neki profil koji ima veliki broj posjetitelja, profil je možda tekstualnog sadržaja, ali foto format je tako da fotografija stoji uz tekst. Diže reach jednostavno objava. Tako da, to su najčešći načini. Imala sam prije nekog vremena, prije par mjeseci, čak i više, jedan slučaj da je bio u papirnatoj formi, dakle jedna, a ovaj jedan medij koji nije putem interneta, ali uglavnom znači se krši putem interneta, putem društvenih mreža. To je najčešći slučaj, znači Instagram, Facebook, Linkedin ne, jer je Linkedin poslovna mreža, jednostavno drugačije funkcionira.

Darko: Da, da, ovo mi je super primjer, relativno poznat što se rekla da postoji, na primjer, sa vjenčanja preuzme da li recimo cvjećar i onda tu fotku postavi kod sebe na web stranicu bez da uopće pita fotografa, nekad bez da pita čak i mladence, tu već dolazimo i do drugih problema – da bi trebao imati dozvolu mladenaca da uopće smiju oni biti negdje prikazani.

Katarina: Je, istina je, tako je, tako, to je sad već i to smo već sad, spada pod domenu zaštite osobnih podataka tako da, slažem se.

Darko: Da, ali što se tiče ovoga, u svakom slučaju, ta fotografija nije dozvoljena za korištenje negdje drugdje, osim gdje je na početku objavljena ako već autor fotografije nije to dozvolio na neki drugi način.

Katarina: Točno, točno tako.

Darko: Čak smo se dotaknuli NFTova i umjetne inteligencije, da li bi možda još nešto imala za dodati po ovoj temi.

Katarina: Pa ako ti nemaš pitanje za mene, ne znam, ti si u struci. Ako te možda još nešto zanima, pa mislim da dopire do ljudi što se više priča o tome. Potiče se pozitivniji efekt nego da se ne pričaju, pa da ljudi idu na sud i da jednostavno na neki ružan način završi.

Darko: To je znači najgora opcija da se ode na sud. Trebalo bi se prvo čim dalje od toga da se ne dogodi taj zadnji korak koji, kao što si rekla, na kraju i vodi, čak i pod kazneni zakon spada.

Katarina: Tako je i prekršajni kazneni. Zato bih voljela da ljudi koji će gledati ovaj video da im budu korisne ove informacije koje smo dali kako onima koji trebaju fotografije, tako i autorima. Jel ja vjerojatno da i jednima i drugima trebaju ove informacije da su im vrijedne.

Darko: Slažem se, hvala ti puno na ovom razgovoru i želim ti ugodan ostatak dana, hvala ti na dolasku.

Katarina: Hvala tebi na pozivu, bilo mi je drago sudjelovati, vidimo se.