Osobni brending sportaša je nešto što se ne uzima uvijek toliko ozbiljno kao osobni brending u poslovanju, no da je itekako važno, te koja je uloga fotografije i videa u tome sam razgovarao s Fran Peterlinom, osnivačem prve agencije za brending sportaša na Balkanu – Upgrade Sports Agency koja ujedno organizira i vrlo specifičnu Branding akademiju koja je usmjerena na vlastiti osobni brending sportaša.
Nemaš vremena čitati? Nema problema – ovo je tekstualna verzija intervjua koji je snimljen u sklopu fotkast intervju serijala (epizoda 013) te cijeli video možeš pogledati ovdje:
Uvod
Darko: Pozdrav, dobar dan, još jedan fotkast intervju i danas je sa mnom Fran Peterlin, osnivač prve sportske agencije na Balkanu za brendiranje sportaša – Upgrade Sport agency, s ciljem da pruži puni servis brendiranja, kao i usluge sportskog marketinga prema klubovima i savezima uz same edukacije, a ujedno i profesionalni igrač odbojke u Prvoj odbojkaškoj ligi.
Fran: Dobar dan.
Darko: Dobrodošao Fran.
Fran: Dobar dan, hvala što si me zvao Darko i drago mi je da ćemo danas malo popričati o svemu vezanom uz sport.
Darko: Hvala tebi. Ako sam dobro razumio, više se sad koncentriraš na ovaj dio uz brendiranje sportaša, u tom smjeruideš.
Fran: Pa da mislim ja, još uvijek se predstavljam kao da sam profesionalni odbojkaš i svi me znaju zapravo…
Darko: Vidio sam se te igraš pa onda još uvijek znači jesi.
Fran: Da, ti si svratio na utakmicu kad smo igrali protiv Varaždina i drago mi je da smo onda i pobijedili, ne da me vidiš kako gubim, ali da, ja se još uvijek predstavljam kao da sam profesionalni sportaš i većina ljudi me zna kao odbojkaša jer sam već pola života, više od pola života sam u odbojci, ali kako sam se vratio u Hrvatsku prije…
Danas je godinu dana od kad sam pokrenuo Upgrade; danas na današnji dan sam objavio javno da kreće sve to. Uopće nisam ni razmišljao o tome.
Darko: Super jubilej onda.
Fran: da i onda prije godinu dana sam se vratio u Hrvatsku i odlučio da ću nekako odbojku staviti u drugi plan, a krenuti s tom agencijom jer mi je cilj bio da dok još igram odbojku da pokrenem neki biznis koji će nakon sportske karijere mi donositi neku zaradu. A ako i ne uspijem u tom naumu, barem ću imati iskustvo da se i ja negdje zaposlim s nekim iskustvom ili da pokrene nešto novo. Eto, to mi je bio neki cilj. I to je to.
Darko: Pola svog života si proveo u odbojci, profesionalnoj odbojci. Gdje si sve igrao? Koliko sam čuo, bio si i u reprezentaciji, trenutno ne, ali bio si dugo godina i u reprezentaciji Hrvatske.
Fran: Ja sam zapravo deset godina, 2011-e, kad se imao 17 godina sam prvi put pozvan u reprezentaciju i tada sam bio do, ajmo reći, korone sam bio u reprezentaciji i na svakom okupljanju. U međuvremenu sam, kako sam iz Zagreba, jer svi oni od ovdje kreću iz Mladosti, iz kluba, odbojkaškog kluba Mladost i nakon toga sam sedam godina bio u inozemstvu.
To je znači Švicarska, Grčka i četiri godine Slovenija. U Švicarskoj sam se vraćao u dva navrata i ono stvarno je bilo super. U Grčkoj sam bio jedne godine i to je bila zapravo najteža sezona, meni psihički, a i najjača liga bila. Tako da sam se tamo i doslovno napatio. Živio sam na jednom otoku gdje je odbojka popraćen sport, dosta, i onda je dosta veliki pritisak kad se gubi npr. Na kraju smo i opravdali te očekivanja kluba i otoka, bili smo treći u grčkoj ligi, što je bio i uspjeh za taj klub.
I nakon toga sam se preselio u Sloveniju, malo bliže kući gdje sam mogao svaki vikend skočiti do Zagreba i gdje mi je bilo, baš mi je odgovaralo to, zato sam i ostao četiri godine, baš mi je odgovarala i liga i dobro sam se snašao i u klubu i u ligi sam, dobro sam igrao, imali smo neke dobre rezultate, tako da mi je zapravo nakon četiri godine malo bilo žao otići iz Slovenije, ali neki životni put me vratio nazad u Hrvatsku. Oženio sam se, i, manjak možda neke ambicije da idem dalje u smislu da razvijam svoju odbojkašku karijeru da okušam naći klub u Francuskoj ili nekim jačim ligama…
Kako je nastala Upgrade agencija
Fran: Vratio sam se u Hrvatsku i pokrenuo sportsku agenciju Upgrade a zapravo na ideju sportske agencije Upgrade sam došao kad sam bio u Grčkoj. Tamo je meni pola moje ekipe imalo nekog… Igrači su imali ili neku agenciju ili nekog čovjeka, frenda koji im je pomagao oko organizacije pomaganja oko društvenih mreža oko organiziranja nekih intervjua ili gostovanja u podcastima, dogovaranjem nekih sponzorskih ugovora, odnosno suradnji i zapravo nakon te sezone sam skužio, aha – ovo je zanimljivo, toga nema u Hrvatskoj… Mi smo sportska nacija, zašto to ne bi netko pokrenuo u Hrvatskoj, npr. ja ili netko drugi, ali meni se svidjela ta ideja.
Ja sam završio sportski menadžment i to je nekako u toj nekoj mojoj domeni, ali sam nakon Grčke još otišao u Sloveniju gdje sam igrao četiri godine i zapravo je ta ideja, ono, cijelo vrijeme sazrijevala. Ja sam ono, u jedno vrijeme sam i stajao po strani, ali nakon dvije godine sam shvatio da ću se vratiti u Hrvatsku ubrzo. Pa sam počeo raditi još dok sam igrao odbojku, u Sloveniji sam ja počeo raditi na daljinu za jednu marketinšku agenciju gdje sam htio steći malo nekog praktičnog znanja vezano za marketing i društvene mreže i sve kako to sve funkcionira u praksi.
I kad sam se vratio u Hrvatsku, budući da je, ono, potpisao sam to u taj klub centrometal kod Čakovca i Nedelišća. I potpisao sam tamo i, ono, budući da još zarađujem od odbojke, rekao sam, ajde idem pokušati pokrenuti tu agenciju i nešto vezano za sport jer mene ne zanima u marketingu, ne znam, da postavljam reklame ili da radim webshopove za neke tajice ili, ne znam, za razglas ili rasvjetu ili za neke firme random nego mi se, ono, htio bih ostati u sportu.
I onda sam rekao OK, još zarađujem od odbojke, ajde idem pokušati nešto vezano uz sport. I tako sam ja onda osmislio taj neki koncept te agencije koja je zapravo, njoj je core biznis brendiranje sportaša, ali onda sam htio da još, budući da sam i sam sportaš i znam što sportašima fali ili treba. Onda sam dogovorio neke partnerske suradnje sa nutricionistom, fizioterapeutom, kondicijskim trenerom i mentalnim trenerom, gdje je bio zapravo, nama cilj, odnosno, htjeli smo kada sportaš dođe u agenciju da može može okupiti cijeli tim oko sebe, da on misli o sportskim svojim izvedbama, a mi ćemo misliti zapravo o svemu ostalom.
To je možda bilo malo utopijski za početak, jer sportaš ipak ima, ne znam, ako ih u nekom klubu ima već fizioterapeuta, kondicijskog trenera, pa mu ne treba možda nešto sa strane. Ako se agencija dovoljno razvije, bude na nekom glasu da će onda sportaši doći meni pitat dobrog nutricionista, što se i događa u. S vremena na vrijeme. Ali shvatio sam da sportaš ako želi kondicijskog trenera, on će ići direktno kondicijskom treneru. Neće ići preko agencije, preko agencije bi mu bilo najjeftinije, ajmo reći, jer nemam nikakvu proviziju od toga nego samo želim da zapravo, to je zapravo dodatna usluga koje agencija nudi sportašu.
Darko: Da, znači super zamišljeno kao cjelokupna usluge, sve od brendiranja do ostaloga. I super mi je ovo što spomenuo da si u stvari vidio da postoji neka… Nedostatak te ponude u Hrvatskoj koja se u stvari vidi vani, budući da si igrao internacionalno, vidi se i okolo da se to i koristi i koliko to ima ustvari sportašima te sad krenuo na taj način isto i to provoditi i u Hrvatskoj… Ajde, odbojka vjerovatno ovo što si rekeao u Grčkoj je sport koji je možda popularniji, kod nas su možda neki drugi sportovi popularniji, ali stvarno mi je interesantno da koliko god da toga ima vani, da treba tek započeti taj dio brendiranja sportaša, ne samo u odbojci, nego u svim ostalim sportovima u Hrvatskoj.
Fran: To je istina. Zapravo, meni je najviše dao neki vjetar u leđa kada je američki onaj NCAA to je krovna organizacija za koledže objavila, odnosno ukinula zabranu da sportaši na koledžima mogu zarađivati od svog imena, znači da mogu imati sponzorske ugovore da mogu prodavati dresove s njihovim prezimenima. Jer prije, recimo, ne znam, sportaši koji su na nekom koledžu nisu smjeli imati sponzorski ugovor, nisu smjeli dobiti tenisice od nekog sponzora. Valjda su htjeli ući
Darko: Pretpostavljam da je kod njih sponzor u stvari sam college, tj. škola za koju igraju I tu je malo onda sukob interesa.
Fran: To je istina, ali nisu zbog toga htjeli, oni su htjeli kao zaštititi da ne mogu biti profitabilni, da ne mogu zarađivati još dok su na koledžu. Jer, evo, ima primjera, ne znam sportaša, NBA igrača, recimo, braća Ball, Lonzo Ball i ekipa, oni su imali sponzorske ponude već dok su bili na koledžima, ali oni nisu smjeli potpisati to, iako su već bili zvijezde. Znalo se da će ići u NBA i da će biti prvi pick, ali nisu smjeli potpisati. No, oni zapravo su gubili godišnje milijune jer su oni mogli potpisati milijunske ugovore.
Sad se to otvorilo, znači ukinuli su tu, ajmo reći, zabranu, i tamo je nastala poplava tih agencija ili znači zanimanja za osobno brendiranje. Svi sportaši na koledžima se trude prodati svoje ime, odnosno unaprijediti svoj osobni brend kako bi našli ne znam sponzora, ali tako neke stvari. I to vjerujem da će se preliti em u Europu još više, a onda i na Hrvatsku, jer sve kod nas sve dolazi s nekim vremenskim odmakom i onda možemo to očekivati za par godina i meni bio cilj, zapravo, da se tu pozicioniram, da ljudi čuju za mene, da ljudi već unaprijed čuju za to.
Jer, ja sam puno vremena trošio na početku na zapravo objašnjavanja ljudima što je to – a onda kad mi se sportaš javi, kad otprilike zna što je to, on mi se javi i onda ja njemu objašnjavam zašto je to za njega dobro.
I zato ja na svakom predavanju koje radim i na ovoj brending akademiji koje će ćemo vjerojatno spomenuti kasnije ja pokušavam objasniti benefite sportašima – koje sportaš benefite imao od osobnog brendiranja. Ja sam ih izdvojio uvijek, ono, imam pet nekih benefita. I sada, da, hoće li to sportašu biti dovoljno da krene u to da se posveti tome ili neće, to je druga stvar. Ali barem da mu predstavim koje on benefite može imati od toga, a onda kasnije je na njemu.
Da li će on to uopće primjenjivati ili da li će, da li će on angažirati agenciju ili će pitati frenda – e, možeš li mi pomoći oko društvenih mreža, ili hoćeš mi naći neki, napisat objavu za medije ili tako neke stvari. Tako da je najvažnije sportašima da oni shvate zašto je to za njih dobro, a onda lako oni uzmu ili mene ili nekog drugog da im pomognu oko toga.
Darko: Tu je važan ovaj element edukacije, što je u stvari potrebno i objasniti sportašima i ostalima, čemu to služi i ovo je odličan primjer koji se naveo u NBA da postoji i budući da smo… ajmo tako reći svjetski poznata sportska nacija: koliko misliš da je u stvari potencijal unutar Hrvatske, ali i van Hrvatske za ovakva sponzorstva gdje bi agencija kao tvoja mogla pomoći sportašima da se bolje probiju i da u osnovi lakše žive kroz sponzorske ugovore i ostalo.
Fran: Pa mislim da je veliki potencijal, ali uvijek naglašavam da je ono teško. Ono, glupo je osloniti se na sponzorske suradnje jer ti zapravo ovisiš o milosti sponzora – hoće li oni tebi dati dvoje tenisica ili četvoro tenisica. Uvijek je bolje, možda se osloniti…
Darko: Dobro, čekaj, sad si govorio o milijunskim ugovorima, kakve jedne tenisice…
Fran: Ne, OK, u nekim našim okvirima može biti milijunski ugovori, ali može biti ne znam deseci tisuća ili sto kuna ili parovi tenisica ili tako nešto, ali
Važnost osobnog brendiranja sportaša
Fran: važno je da oni krenu gajiti osobni brend, a mogu onda kasnije i monetizirati, znači, u smislu pokrenuti možda ili klub ili kamp kojeg će možda naplatiti svoj osobni brend, način njihovu neku zajednicu koju oni zapravo naprave oko sebe. A i druga stvar je, recimo, primjer Petar Đirlić, klijent odbojkaš koji igra u Italiji, evo sad se bori za najboljeg skorera lige. Kako je on meni zapravo došao postao klijent? On se meni javio može dva tjedna nakon što sam krenuo, vidio je na facebooku da ja to tamo nešto pišem, on mi se javio i rekao da bi htio postati klijent da bi htio početi raditi sa mnom, ja sam pitao – zanimalo me kako to, kad sam mislio pokrenuti agenciju ne bih nikad za njega rekao da bi on htio raditi išta sa društvenim mrežama jer imao je zatvoren profil na Instagramu, objavljivao je ono, objave jednom u dva mjeseca i ništa posebno.
I on je rekao da ono igra sad, bori se za prvu postavu u tom klubu i odigra stvarno dobru utakmicu. Napravi ne znam, 30 poena, a njegova zamjena uđe i napravi dva asa, Iranac u tom slučaju bio… I klub, nakon utakmice ne reže videe i slike od mog Petra koji je napravio puno više poena, nego od tog Iranca – zato što Iranac ima 80 tisuća pratitelja na društvenim mrežama i oni hoće znači svoju neku vidljivost povećati, znači klupsku vidljivost povećati; u svijetu, u Iranu, u Italiji, jer njima više, on je, taj lranac je više marketinški isplativ.
U odnosu na Petra i onda je on shvatio da ono potencijalno može izgubit, ne znam, ugovor u klubu, ugovor, možda neki bolji ugovor nekom drugom klubu. Tako da ne tiče se samo sponzorstava kao benefita osnovnog brendiranja, nego tu je zapravo i u karijeri, ono, karijera ti se može krenuti u nekom drugom smjeru.
Više nije tajna da i u nogometu, u košarci, rukometu, odbojci. Nije tajna kada, kada ga, recimo, klub bira između dva igrača koji će potpisati recimo za sljedeću sezonu. I ako taj igrač ima podjednaku statistiku, recimo, ima 50% u napadu svaku utakmicu prosječno i ne znam, jednako su talentirani i sve to, oni će gledat tko je jači na društvenim mrežama, tko ima jači osobni brend, jer oni ga mogu više, ajmo reći, naplatiti. Kao što je Cristiano Ronaldo sam otišao u Al Nassr.
Oni su sigurno isplatili njegov ugovor i te puste milione koji su platili za njega i njegovu plaću koju su isplatili na prodaji dresova na prodaji sponzora. U traženju sponzora oni mogu reći evo Cristiano Ronaldo je kod nas i ono. On je nama produžena ruka u nekom marketingu.
Darko: Da, vidiš, vrlo interesantan podatak uopće nisam to mislio na taj način da tako velim sportaši više, čak niti sa svojim rezultatima ne utječu toliko na svoju karijeru, nego i kroz svoj osobni brend, da li na društvenim mrežama, da li možda i kod sponzora ili drugdje, imaju u stvari veze, kako to izgleda u njihovoj karijeri.I te strane znači osobni brend, osobno brendiranje sportaša je postalo izuzetno važno, a ti normalno pomažeš u tome.
Ima li razlike brendiranja sportaša i poslovnih ljudi?
Darko: I što je, koja je, ajmo reći, tako, razlika kod brendiranja sportaša i poslovnih ljudi koji također brinu o svom osobnom brendu?
Fran: Pa u principu u teoriji nema tu neke prevelike razlike. Ono, svako, znači sportašima je sport isto posao, tako da oni hoće kroz svoju neku vidljivost, hoće prikazati što oni rade na terenu, kao što i poslovni ljudi hoće prikazati njihove rezultate i što oni rade u poslovnom svijetu. Naravno da je lakše možda sportašima, imaju neke vidljive rezultate, osvojili su ne što točno imaju statistiku, svaku utakmicu, prate ih fotografi i marketinške ekipe i prate svaki njihov korak na primjer.
U poslovnom svijetu je ipak to možda… OK, imaju neke rezultate i mogu imati neku statistiku, ali neće nitko napisati u novinama: Darko je imao u zadnjih godinu dana sto snimanja, a neko će napisat. Petar je imao zadnjih godinu dana sto utakmica na kojima je imao 50% prolaza prosječno i ti ćeš moći graditi na tome neku priču, slati objave, znači, osobni brend je zapravo stvaranje priče o tebi, ili ja kad radim o nekom drugom, znači stvaranje priče o nekome. Da li je to se temelji na rezultatima ili na ekstravaganciji sportaša, da li je on good guy, bad guy, family guy, znači svatko gradi neku svoju priču.
Isto je, mislim, slično je u poslovnom svijetu, ali ja sam se fokusirao na sport i sportaše jer možda njih više razumijem.
Darko: Da, da, velim, to su ipak te razlike da čak i klubovi na neki način utječu i na taj osobni brend, ovo što si spomenuo da netko tko ima 80 tisuća pratitelja na Instagramu, da će radije njega malo gurati ispred i da čak o tome ovisi njegova karijera, možda ne čak i toliko i o sportskim uspjesima…
Fran: Meni zapravo i cilj osvjestiti klubove da znači da budu svjesni da je njima u interesu da sportaš gradi osobni brend. Znači, ja pokušavam isto i preko klubova doći do sportaša, jer često sam to objašnjavao, da ne znam, ako klub ima 5000 pratitelja na društvenim mrežama. I sada imaju oni deset igrača koji imaju svako po 1000 pratitelja, znači to je 15 tisuća pratitelja direktno i indirektno. Do kojih oni kao klub mogu doći.
Sada, ako će oni surađivat sa tim sportašima i ulagati u njih, teško napraviti profil kluba sa 5000 na sto tisuća, ali lakše napravit da svaki od tih igrača dođe do 5000 followera pa će imati sve skupa veći utjecaj na na javnost, znači imat će veći doseg. Ako se to dobro koordinira to može biti veliki benefit za klub, znači, to klubovi bi trebali iskorištavati.
Darko: Da, naravno, ima smisla. Možda netko ne prati sam klub ali prati igrače i ako najavi za neku utakmicu, za nešto će na osnovu te najave doći, a ne čak klub općenito ni ne prati, nego mu interesantnije ovaj dio
Fran: Oprosti što te ponovo prekidam. SAD je češće da ljudi prate osobe, znači kad im se vidi lice nego klub koji je kao pravna osoba koja stoji iza… Klubovi sad pokušavaju što više sportaše gurati u prvi plan da im se vide lica, ovo, ono znači da imaju neki kao doticaj privatni s, odnosno osobni sa pratiteljima, a ne da klubom izvještava o nekoj utakmici bez nekih emocija i to. I stoji kad je bio…
Darko: Samo čiste statistike, Podaci, to nije interesantno.
Fran: Na brending akademiji jedan od predavača je Damjan Rudež, bivši NBA igrač i pričao je kako to u NBA izgleda da ajmo reći Philadelphia ima ajmo reći 20 milijuna pratitelja na društvenim mrežama, ali sami James Harden ima 100 milijuna. I sad ti reci tko je bolji, ono, tko je opinion maker u Americi u košarkaškom svijetu nekom ili općenito u svijetu.
Da li je to Harden sa sto milijuna kao lice ili Philadelphia kao jedan klub koji je stvarno jak, i brend je oko njega jak, ali sve više ljudi prate, uvažavaju neka mišljenja od sportaša influencera, a i svih nekih ljudi koji su zaslužili, ajmo reći, tako njihovo povjerenje ili njihovo, da oni mogu utjecati na njihov decision ovaj….
Darko: Dobro, sama osobnost njihova i kakvi jesu općenito ih ljudi prate, radi njih, ne, možda radi kluba. Ovo što spomenuo da Ronaldo je prešao negdje. Ljudi neće možda na kraju pratiti uopće taj klub jer je pitaj boga gdje, ali njega će i dalje pratiti i sve što radi i na taj način čak dodatno će klub profitirati jer će možda i zainteresirati dodatno ljudi za taj klub.
Fran: Evo još jedan, recimo Mo Salah, Egipćanin onaj nogometaš koji sada igra u Liverpoolu, kada je prešao u Romu, znači, to je bilo prije pet, šest godina već. Roma na društvenim mrežama ima više, imala više pratitelja iz Egipta nego iz Italije. Što govori zapravo o osobnom brendu Salaha. Koji je on zapravo utjecaj napravio na percepciju Rome u Italiji, u Egiptu i općenito u svijetu.
Darko: Čak nevezano uz rezultate i sve koliko je dodatno doprinjeo klubu samo i time, što, vjerovatno je – od naručivanja majica i svih dresova i sličnih stvari koje dodatno utječu na profit
Fran: Da to sve se to veže – sponzorski ugovori, prodaja ulaznica, prodaja dresova, prodaja svih tih nekih suvenira, samo njegovo, ono, pojavljivanje na konferencijama, veći utjecaj na javnost ima, znači više će možda novinara doći na konferenciju, više će ljudi pratiti općenito u Egiptu, u svijetu klub Romu kad je on došao, a ne prije toga.
Darko: I s te strane kako bi definirao prema kome ide prvenstveno osobni brending sportaša, ako gledamo prema nekoj poslovnoj osobi. Osobni brending te osobe ide prema potencijalnim klijentima – da li su kupci usluga, da li su kupci proizvoda i slično… Ovdje je malo, rekao bih kompleksnije – da li taj osobni brending sportaša ide prema fanovima. Da li ide prema sponzorima ili prema klubovima? U kojem smjeru je prvenstveno usmjereno to?
Fran: Zapravo je to kombinacija svega jer ti zapravo ideš prema fanovima. Ako imaš puno fanova vezano za odbojku, uzet ćete sponzor, recimo Asics koji je zadužen za odbojkašku opremu. A ako ti imaš odbojkaške fanove, na primjer, ako govorim u odbojkaškom primjeru, ako imaš odbojkaške fanove, uzet će te nekim bolji odbojkaški klub.
Znači, neće tu ako ti imaš fana, a ti si Hrvat, imaš fanove koji su većinom iz Kine. Nije bitno Talijanima da li ti imaš fanove iz Kine, njima je bitno da imaš neke fanove koji na koje će oni moći imati utjecaj. I zato sportaši
Darko: Da, recimo sad primjer čisto – CroCop u Japanu je puno veći možda čak nego tu.
Fran: Da, da. Znači onima većinom tamo fanove, mislim, mi smo svjesni njegovog utjecaja u Japanu, ali i u svijetu, pa ga mi respektiramo jako, ali ima tu i puno sportaša koje je, recimo, Igor Omrčen. Sad, ja stalno pričam o odbojkaškim nekim primjerima, ali Igor Omrčen naš najpoznatiji,
Darko: Tu si doma, tako da, dapače, normalno.
Fran: Najpoznatiji naš odbojkaš, nije toliko poznat u Hrvatskoj, ne znam da li ga ti znaš, ali u Italiji ona je tamo u rangu Tottija, mislim, jako je poznat i cijenjen i to, ali kod nas nije toliko.
Prema kome se trebaju obraćati sportaši kroz brending?
Fran: Tako da zapravo cilj je sportašima ići prema fanovima. Ako si odbojkaš odbojkaškim primarno, sekundarno prema sportskim fanovima, a tek tercijarno prema hrvatskim fanovima ili svjetskim fanovima ili talijanskim fanovima, znači možda ima neka ta tri stupnja, a onda se na to vežu – ako imaš primarno fanove iz Hrvatske ili primarno fanove iz Italije, onda tražeći talijanske ili hrvatske sponzore. I prema tome se, ajmo reći, prilagođavaš.
U sportskom smislu u odnosu na poslovno građenje osobnog brenda je možda lakše… Važno je da fanovima ti predstaviš neki svoj dan, zapravo ti da predstavljaš, svi koji te prate oni te zapravo prate jer oni hoće možda biti kao ti, igrati kao ti, ili si im zanimljiv zato što svaki put prije utakmice objavljuješ neke smiješne videe iz svlačionice ili ne znam, oni hoće saznati što ti jedeš prije utakmice ili što jedeš prije treninga, što radiš prije jutarnjeg treninga? Što radiš u slobodno vrijeme?
To poslovni ljudi ne objavljuju, ali u sportu mislim da je važno da da se približiš što više fanovima, da ti njima prikažeš, ajmo reći neki svoj dan, neki svoj ritam, kako bi oni mogli se ili poistovjetiti s tobom ako su u nekom tvom istom rangu ili ako su neke mlade nade, pa onda oni mogu vidjeti, možda žele postati jednog dana kao i ti, i onda žele vidjeti šta ti to točno radiš da bi mogli oni postići tvoju razinu.
Darko: Da, i tu vidim svakako, onako, razloge zašto sportaši bi trebali taj dio naglašavati koliko su fanovi vezani uz to. Nije samo dođeš na utakmicu pogledamo te i OK, to je to. Nego kako ustvari dođeš do tih rezultata, što radiš kroz cijeli dan da ustvari dođeš i da to nije samo tih, možda sat vremena, sat i pol, dva sata na utakmici, već je to cijeli dan koji ti je potreban, svakodnevno, 365 dana u godini da dođeš do te utakmice koja je rekli bi onako, možda pet posto na kraju cjelokupnog posla, gledano vremenski.
Fran: ljudi samo uglavnom vide utakmice i da li ti odigraš dobro ili loše, ne vide da li si ti možda bio ozlijeđen tijekom tjedna pa nisi trenirao tjedan dana. Ne vide da li si ti možda u lošoj formi, ili si nešto krivo pojeo pa ti nije bio dobro tjedan dana jer te bolio želudac, ljudi to ne vide. Oni samo vide da samo da li si ti bio na terenu i da li si odigrao ili dobro ili loše.
Ako ti njima predstaviš, kako se ti boriš s tim ozljedama, kako ti radiš neku regeneraciju, pa kad netko ima istu ozljedu kao i ti, onda će možda poslušati, pitat ćete za savjet. ili će vidjeti da je ovo zanimljivo – morati ću pokušati, kao i on se oporaviti od te ozljede, znači, važno je predstaviti ljudima kakav si, ljudi vole emociju.Znači isto kao što ćemo pričati vjerojatno
Prikaz emocije kroz slike i video
Fran: i kasnije i kroz video i kroz slike. I kroz sve je najvažnija neka emocija da se ti poistovjetiš s ljudima i da oni osjete šta ti razmišljaš u tom trenutku. Šta ti osjećaš u tom trenutku? I zato je važno da na utakmicama i na treninzima se stalno objavljuju neke slike i videi, zato što prenosiš fanovima, zapravo svojim pratiteljima, šta ti radiš.
Ne možeš, teško je pisati blog i napisati to. Možeš iznijeti svoje osjećaje, ali ipak mi smo vizualna bića i puno bolje je, nekako osjetimo taj filing tijekom utakmice. Ako se ti veseliš, puno bolje možeš objasnit kad vidiš sliku nego da ja napišem – e bio sam jako sretan tijekom utakmice kad sam napravio taj poen. I zato je važno da marketing je otišao u tom smjeru da se vide i slike. U zadnje vrijeme pogotovo videi se dosta guraju jer možeš ti ono jako realno objasniti svoje emocije.
Darko: I naročito to da čovjek tj. sportaš nije mašina, nije robot da samo odradi to što ima, nego normalno da ima emocije, da ima svoje, ups and downs kroz dan i na samom terenu, da tako velim. S te strane veliš dosta je važan i fotografije i video kao vizualni dijelovi. Koji dio što se tiče brendiranja bi rekao da je najvažniji?
Ono što, recimo mediji popraćuju, da li direktno na utakmici, što realno ni nemaš toliko utjecaja, ako te netko iz režije uhvati da si u nekoj akciji super – npr. kod prijenosa ili možda nešto svoje izrežirano da tako velim gdje možeš djelovati na svoj osobni brend. Koji dio bi ovdje bio važniji?
Fran: Pa da, zapravo jako je važan ovaj da fotografi i snimatelji ulove tvoju neku emociju, jer, ti onda određuješ ti imaš, recimo, fotograf tijekom utakmice slika i slika tvojih deset slika, i ti sad, ako hoćeš svoj brend usmjeriti u tome da ljudi osjete tvoju emociju ili da žele vidjeti kad se ti tužan ili sretan, onda ćeš ti objavit sliku gdje si tužan ako želiš da budeš ono neki depresivni tip.
Ako želiš da budeš neki karakteran tip, ti ćeš objaviti sliku, ako te naravno fotograf uhvati u tom trenutku, gdje si ti ono, se hoćeš potući s nekim drugim. Znači svako gradi svoj osobni brend u nekom svom smjeru. Ja volim, ne znam slike iz neke akcije gdje sam, ono, najvažnije recimo da si možda u fokusu jer ne volimo, ljudi vole, recimo, lajkati slike kad si, ako prate mene kao osobu ili nekog sportaša vole taman kad si ti u fokusu, a ne možda kad si ti negdje u rubu ekrana.
Vole isto, recimo, ako želiš pokazati neki ekipni duh, team spirit, onda neka slaviš poen s ekipom. Slike su jako važne, ali sve više i više su i videi u sportu važni gdje ti možeš ono realno prikazati svoje reakcije poslije, recimo, osvojenog poena ili reakcije kad izgubiš poen ili reakcija i kad neki tvoj igrač zezne poen. Isto isto je dosta smiješno, važno da ljudi vide kako se ti nosiš, možda s pritiskom.
Tako da fotografije i snimke su jako važan budući da su društvene mreže popularne i preko društvenih mreža, zapravo, sportaši najviše grade i odnosno sami mogu utjecati na izgradnju svog osobnog brenda, jer ti preko medija ipak… Možeš ti slati objave za medije, možeš biti dobar s medijima, ali oni uvijek mogu napisati neku svoju priču iz nekog svog ugla, a ti na društvenim mrežama pišeš svoju priču iz svog ugla.
Znači, što ti osjećaš tijekom utakmice ili tijekom dana, sve iz svoje perspektive, tako da ti određuješ u kojem smjeru ćeš gajiti osobni brend, da li ćeš biti family guy pa ćeš objavljivati slike s obitelji i često, ne znam, kako ti je došla kćer, ili sin ili žena poslije utakmice, pa vas je netko uhvatio u kadru i takve neke stvari.
Ako želiš graditi brend da li si ti bad guy onda ćeš objaviti sliku gdje se tučeš s ljudima, mislim, ili se nešto rječkaš s ljudima, tako da ono – društvene mreže su jako važne za izgradnju osobnog brenda, a onda, naravno, slike, videi i ne znam, neki vizuali, možda neke smiješne slike možeš objaviti što je isto važno, da ono, se znaš narugati na svoj račun.
Važnost osobnog brenda
Fran: Mislim, ljudi će shvatiti da nije sve savršeno kao na društvenim mrežama, da si ti ipak osoba koja i griješi, tako da cijela ta slika o sportašu je važna. Sad, u kojem smjeru ćeš ti to pokušati napraviti? To je na tebi i na javnosti, naravno. Jer, među prvim lekcijama na Branding akademiji je ono što zapravo, što je osobni brend.
Kako je Jeff Bezos rekao, osobni brend je ono što ljudi pričaju o tebi kada ti nisi u sobi. Znači ti pokušaš preko društvene mreže napravit neki svoj osobni brend, pokušaš napraviti sliku prema javnosti, prema novinarima, a onda nakon toga zapravo… Javnost je ta koja priča o tebi dok ti nisi u sobi. I mediji su oni koji pričaju o tebi dok ti nisi kao u sobi. Ti možeš na medije možda nekako utjecati i na javnost možeš utjecati, ali na kraju je njihov izbor da li će oni tebe pratiti, voliti, mrziti, gotiviti, šta god.
Darko: Sad, tako gledano, da li preporučaš onda da se sportaši i sami dodatno brendiraju kroz fotografije, kroz video, mislim, pretpostavljam ovo kako si opisao da je tako, van ove medijske pokrivenosti. Znači li da rade, dodatno: da li vlastite videe, selfije i ostalo da pokažu ovaj dio koji koji medijima relativno i nije toliko interesantan van utakmice, pa na koji način onda to, taj dio naprave?
Fran: Pa svakako, znači, kao što sam rekao, društvene mreže, vole slike i videe, vizualne stvari i ako ti želiš gajiti osobni brend kao sportaš, naravno da ti ne možeš staviti od sto slika na društvenim mrežama ili videa da budu sve s terena. Treba biti i izvan terena i možda sa photo shootinga, sa, ne znam, izlaska. Ako si bio na nekoj večeri s prijateljima naći zapravo što ti radiš taj dan, ti zapravo ne trebaš radit content za društvene mreže, nego dokumentirati content za društvene mreže.
Znači, ako ti ideš na photo shooting s ekipom, što obično rade većina ekipa vrhunskih, a i kod nas neke, ako ideš na photo shooting s ekipom ti dokumentiraš to, znači, ti dokumentiraš recimo tijekom dana da si bio na photo shootingu, a onda još objaviš dvije tri slike od recimo tebe ako si ti bio zadužen za to slikanje. Objavivši još dvije tri slike profesionalnog fotografa, tako da se sve to nekako izmiješa, znači, ono što ti radiš ako želiš se predstaviti.
Recimo, često ljudi svaka dobije dijete, onda dogovore profesionalno slikanje i snimanje s djetetom. I to je neki veliki dio tvog života. I hoćeš da to bude na nekoj visokoj razini. I to je super. Ja to razumijem i to je super. Tako je i u sportu, ako želiš pripremiti neke vizuale za cijelu sezonu dogovoriš snimatelja ili fotografa i napraviš, ne znam, 100 slika koje će tebe prikazati u dobrim, lošim situacijama, ili možda nekoj akciji, ne znam, prođeš po gradu, dogovore s tobom, ili s bilo kojim drugim fotografom da te spontano nekako slikaju ili s obitelji da ti imaš… jer važno je da i te fotografije budu kvalitetne da ti nisu slikane sa kalkulatorom, nego da liče na nešto.
Većina naših mobitela u današnje vrijeme su dobri, ali naravno ne mogu ja isto slikati ili snimati kao i neki profesionalac. Svi teže tome da im društvene mreže izgledaju što savršenije u smislu kvalitete slika i videa,
Darko: Možda ne što se tiče savršenstva izmišljenog, ali da – realnost, ali da opet izgledao dobro, a s druge strane o ovom što spominješ svakako. Da, sportašima fanovi jako vole vidjeti izgled cijelog dana, ono što inače skriveno i tu je super da pokažu taj dio prema vani, što ustvari fanovi žele vidjeti dodatno osim same utakmice, da li čega, da li možda dio treninga što si rekao, čak ono što nije toliko uobičajeno, među ostalim ljudima.Doručak. Što ti jedeš za doručak? Koja ti je, recimo, neka rutina ujutro ili tako. To je sve interesantno i dobro je, da tako velim, dokumentirati vizualno.
Fran: da zna se na kojim mjestima se objavljuju te neke, ajmo reći, spontane stvari, selfiji usput, ne znam, hodaš, ideš na trening pa postaviš neku anketu. To znači ide na storije, i tako neke stvari, znači, zna se na koji, na koje mjesto se stavljaju te stvari, a na koje slike koje će ostati možda trajno na svom profilu, znači neke bolje, potrudiš se malo više, da, da ipak to liči na nešto.
Tako da, recimo tu neku dnevnu rutinu slikaš cijeli dan znači što si jeo i to sve ide na story, a na kraju dana ne znam, pukneš pečat na sve to i slikaš, ono, atmosferu, sliku iz svlačionice, na primjer, i kažeš danas je bio težak dan. Pobijedili smo utakmicu i onako nekako sumiraš to sve što si objavljivao tijekom dana da ljudi onoznaju, aha…
Darko: Što ti je pomoglo sve kroz cijeli dan da ste na kraju uspjeli pobijediti.
Fran: Znači, to je neki cilj da ti zapravo dokumentiraš, a ne kreiraš kako bi se to reklo.
Darko: Da, da izmišljaš nešto što nije, nego tebi je dovoljno, kao sportašu da dokumentiraš stvarno taj svoj normalan život i svakako ovo što spominješ, da li da se želi dati neki dojam da li bad guy ili familijski ili tako, pretpostavljam da je do toga samo da se i opet dokumentira to, a vlastita osobnost kakav jesi i normalno u životu, znači i kroz te sve objave, fotografije i video, da se ta osobnost pruža kroz cjelokupan taj, tog dana od ustajanja, pa čak kasnije nakon utakmice kako će već izgledati
Fran: Da, znači važno je odrediti za početak svoj cilj znači, u kojem smjeru, koji ti je cilj od osobnog brendiranja, da li je to da budeš što poznatiji ili da budeš što realniji, odnosno prirodniji. Nije teško napraviti neki umjetni, neki o sebi neki dojam, mislim nije teško – teško je, ali može se napraviti, ali mislim da to na kraju se prepoznaje. I na kraju, ako ti, ljudi prepoznaju emociju, na kraju krajeva, što danas sam spomenuo emociju sto puta ali ljudi prepoznaju emociju na kraju dana i vide da li se to zapravo ti ili nisi.
Darko: Da, da, svakako, i ovo sad spominješ koliko je ustvari važno u životu sportaša društvene mreže i predstavljanje kroz osobni brend prema drugima. I super mi je kako si opisao da je tvoj kolega Petar došao do tebe kad je shvatio da, ako nema negdje na društvenoj mreži dovoljno pratitelja, koliko će to utjecati na njegovu sportsku karijeru, što bi trebalo biti nevezano, ali očigledno je vezano u današnje vrijeme.
Je li javni život sportaša obavezan za uspjeh?
Darko: Da li sportaš stvarno može uspjeti danas biti bez nekog osobnog brenda i bez pojavljivanja na društvenim mrežama?
Fran: Lagati ću…
Darko: Da li može ostati privatna osoba bez, da velim tako, se javno pojavljuje?
Fran: Lagati ću ako bih rekao da ne može uspjeti bez toga, na ovaj način, naravno da može. Ti primarno ovisiš o svojim rezultatima, ne možeš ti igrati katastrofa, a da te kupi Real Madrid. Ali ako si ti na nekom rubu, znači ako se važe između tebe i još nekoga, ako želiš da te recimo neki predsjednik nekog kluba ili team menadžer ili netko tko donosi odluke ili trener vidi što prije ili što bolje u boljem svjetlu, onda ti je to odlična stvar.
Kad trener, recimo, sad dobije CV-eve od deset igrača, recimo, u odbojci primjer. Tako funkcionira – klub traži nekog poziciju, ne znam, tehničara, dizača i sad, menadžeri pošalju, ne znam, deset CV-eva od deset različitih tehničara. I sad trener ide gledati koga bi mogao uzeti. Gleda prvog, ovog ne znam tko je, aha, igra u dobrom klubu, ali ne znam, nisam baš čuo za njega. Drugog isto nisam baš čuo za njega. Igra u stvarno dobrom klubu, a ono, ne znam, Barceloni, ali ono. I onda dođe do trećeg.
Vidi da je kao Cristiano Ronaldo, stalno mu iskače na društvenim mrežama, stalno netko spominje o njemu u pozitivnom smislu. Aha, mogli bi uzeti njega, on je vjerojatno dobar. Dalje, naravno da se još to provjeri sto puta i statistike i gledaju se utakmice, i to sve, ali ti mu zapneš za oko.Mislim, ono, na prvu, a i na drugu. Ono, ti si njemu već u radaru odmah, znači prije nego što je uopće počeo odlučivati da treba uopće tehničara dovest.
Ti si njemu već zapeo za oko. Jer ako o tebi sa svih strana govore Fran je dobar u odbojci, i kad ja se ponudim klubu – je li mogu doći kod vas u klub, trener će reći, aha da netko mi je rekao da si ti dobar u odbojci. Mogao bi ga uzeti, kao. Tako da, ako ne, naravno da ako si jako dobar, priča se sama od sebe se priča stvori o tebi, znači, na osobni brend možeš utjecati ti, može raditi, recimo, agencija, može javnost, znači možeš ti pustiti da javnost kreira o tebi priče, a o tome možda, može biti dobro, a može biti i…
Darko: Može krenuti u krivom smjeru.
Fran: …krivom smjeru, bolje da ti nekako kontroliraš što se točno priča o tebi? Jer ako ti ne kontroliraš, izaći će jedna bomba o tebi da si ti ne znam, bio vani u izlasku i popio deset piva neko te snimio. Ali ako je prije toga i poslije toga deset priča izašlo
Darko: A nije se vidjelo da su, na primjer, bila bezalkoholne pive…
Fran: Da, na primjer ili to…
Darko: što može biti da je slučaj, ali medije samo zanima – pive su bile.
Fran: Ti imaš sliku gdje si ti pio bezalkoholne pive i ti može dokazat to. A i druga stvar je ovo, ako je prije toga bilo deset priča pozitivno o tebi i poslije toga deset priča pozitivno, ljudi će zaboraviti na tu jednu negativnu. Ali ako je ta jedna negativna samo u fokusu, onda će se stvoriti neka negativnija slika o tebi.
Tako da može igrač uspjeti bez osobnog ulaganja u osobni brend, naravno da može. Dapače, ali to mu može pomoći u nekim segmentima, u nekom prepoznavanju unaprijed za neko pozicioniranje na tržištu, kotiranje među sponzorima, sponzorskim ugovorima, u javnosti na kraju krajeva. I to je to. Znači, može se…
Darko: Može se u svakom slučaju može
Fran: Isto kao što možeš uspjeti bez nutricionista, možeš uspjeti bez mentalnog trenera, ali ti ovo može pomoći da ti napraviš još jedan neki level više u svojoj karijeri.
Darko: Da, da, samo dodatna pomoć može biti, odmoći ne može i normalno, moraš biti dobar u onome što radiš u svakom slučaju, sami brend ništa ne znači ako nema zaleđa iza toga. A ono što mi je interesantno što si rekao je da takva prepoznatljivost, i kod klubova koji, recimo, traže igrače, da onda ima utjecaja, dodatno, čuju za tebe, negdje im se stalno pojavljuješ. Znači, ovo je dobar dio ne čak toliko prema fanovima, nego i da se klubovima pojavljuješ kad oni zatrebaju nekoga u tvojem smjeru da odmah si, recimo tako, na vrhu liste.
Fran: Pa da, znači ima jednu priča sad isto s Branding akademije kad je držao Damjan Rudež, bivši NBA igrač. I on je počeo raditi bio s jednim tipom koji mu je pomagao oko tih društvenih mreža i toga svega. I znači doslovno, ono, možeš targetirati, ako Damjana, je htio, ne znam, ići igrati u Poljsku, sad se više ne sjećam koji točno klub, on je igrao u Španjolskoj u tom trenutku i htio je potpisati u Rusiju, jer i tamo su veliki ugovori.
Ti točno preko društvenih mreža možeš targetirati direktorov ured da se vrte tvoje slike ili videi ili ne znam neke dobre stvari o tebi, točno možeš preko društvenih mreža targetirati to područje. I onda ti stvaraš već sliku o sebi u očima tog direktora ili predsjednika. I onda kad tvoj menadžer pošalje ponudu – Damjan Rudež ili Fran Peterlin želi doći u tvoj klub, on će reći – da, pa stvarno, sigurno je dobar zato što već ga mjesec dana viđam da igra dobro u Španjolskoj.
Vrte se njihovi videi, njegovi šutevi, svi pričaju o njemu i moram ga dovesti, tako da se može izmanipulirati doslovno – tako je on ispričao da da tako to funkcionira. Naravno, rekao je da su i njegovi suigrači u krugu kad je on počeo aktivnije voditi društvene mreže, i tako, ajmo reć se gurati, u nekom medijskom prostoru da nisu bili zadovoljni jer su onda oni bili u drugom planu, iako su imali, iako su podjednako igrali, ono, imao je svakako 15 poena svi ti stranci koji su igrali u tom klubu, ali on je bio malo izdignutiji od njih jer je, ne znam, taj njegov čovjek koji mu radi društvene mreže, napravio taj video da izgleda kao da je napravio 50 poena, a ne 15.
Darko: Oko njega se vrtjela cijela utakmica. Nema veze što je on možda doprinjeo 10-15%, ali je izgledalo kao da samo on igrao.
Fran: Tako da se, ono, preko društvenih mreža može dosta utjecati na neku percepciju ljudi, decision makera u nekim krugovima i savezima i sponzorima, ako se to zna odradit.
Koje usluge pruža Upgrade Sports Agency?
Darko: Vezano uz to da, da li kao agencija onda radite i takve usluge i koje sve usluge pružate sportašima?
Fran: Pa sad, generalno vodimo društvene mreže, surađujemo s medijima u ime klijenata, znači šaljemo objave za medije kada, recimo, imaju neki dobar rezultat ili kad je neka dobra priča, ne znam, ako su bili negdje na moru ili tako, da se cijelo vrijeme oni pojavljuju u javnosti. Vodimo društvene mreže, dogovaramo neke gostovanja u emisijama, podcastima i takve neke stvari, dogovaramo sponzore, odnosno kontaktiramo sponzore. To su neke usluge.
Darko: To što je u osnovi u principu već koliko čujem, barem nisam siguran koliko je potrebno sve, ali ključ u ruke da će oni, kad dođu u Upgrade sports agenciju, dalje ne moraju brinuti, vi dalje brinete, čak oko, što si rekao, intervjua nekih u podcastima i ostalo, gdje se može onda dalje promovirati sama osoba.
Fran: Da, ali kako je još to osobno brendiranje nije toliko popularno i ljudi i sportaši nisu toliko upoznati s time, onda mi dođu sportaši kažu, a ja bi samo da mi vodiš Instagram npr. kužiš, jer oni misle da je sve fokusirano na jednoj platformi. A zapravo ja pokušavam objasniti da je to zapravo cijeli proces cijeli, cjelokupna neka strategija oko toga, znaći moraš i medije i sve. Znači, sportaši mi često dođu, ja bih htio sponzora – a majstore, htio bih i ja, mislim u smislu moramo prvo napraviti neki posao da sponzori vide da si ti kvalitetan promotor tog, potencijalno tog brenda, a onda tek im pristupati.
Tako da, ono, tko shvati da je to neki proces, da to za to treba vremena, taj će profitirati na kraju, a netko tko misli da treba da, u mjesec dana se sve to može obaviti, neće, neće dobro završiti. To je isto koji je u sportu – ti s petnaest godina krećeš igrati, recimo odbojku, ovaj, u kadetima i ti se nadaš da kroz proces ćeš doći, znači, steći ćeš neko znanje o odbojci, naučiti ćeš dobro pucat, doći će u seniorsku ekipu, pa ćeš ići van, pa ćeš doći u najbolji klub. To je neki proces od deset godina. Pa zašto onda misliš da možeš u mjesec dana izgraditi osobni brend, to se gradi, ono, duži period.
Darko: To se i tih deset godina već trebalo graditi, dapače, ali…
Fran: Često me sportaši, ili njihovi roditelji pitaju, ono, je li prerano za krenuti graditi osobni brend. Ja sam, ona, uvijek kažem, nikad nije prerano. Iako nemaju rezultate, možda i to sve. Nikad nije prerano, jer kad ti dobiješ neki rezultat, a izgradio si već neki osobni brend u smislu da imaš neku malu zajednicu da li je to od 100 ljudi na društvenim mrežama ili 500 i 1000 ili milion, nije bitno, ali ćeš ti, kad osvojiš na rezultat, taj rezultat će jače odjeknuti jer ćeš već imati neku izgrađenu zajednicu,
A ti, ako si osvojio neke rezultate, imaš 100 ljudi na Instagramu ili na društvenim mrežama, sad govorim za društvene mreže, ali u medijima. Vidjeti će samo tih 100 ljudi, a neće vidjeti tisuće koji si mogao možda potencijalno skupiti u posljednje tri godine, dok si, usput dok si trenirao. Skupio si 1000 ljudi i vidjeti će 1000 ljudi. Ili, ako si već radio neki odnos sa medijima, neće te objaviti, samo, Varaždinski list. Nego će te objavit Sportske novosti jer si ti, ono, se isprofilirao. Kontaktirao si ih i oni znaju već za tebe. Znaju da si ti možda prije u kadetima bio jako dobar, tako da nikad nije prerano početi graditi svoj brend.
[Kako i kad da maloljetni sportaši grade svoj brend?
Fran: Naravno, tu dolazi i neke ono škakljiva pitanja da je to ono za maloljetnu osobu dobro da se ističe na društvenim mrežama, ali danas ljudi, djeca, su od pete godine na društvenim mrežama, ne znam, desete. Svi u osnovnim školama zalijepljeni su za te mobitele, tako da, bolje je da onda grade neku pozitivnu sportsku priču, ako već hoće u tom smjeru, nego da objavljuju na Tik toku kako, ne znam, leže na cesti i bježe od auta u zadnji trenutak, neki challenge kaj će se vrtiti. Bolje da je…
Darko: Da.
Fran: priča u kontroli, naravno, s roditeljima da ti pričaš neku svoju sportsku priču. Ima jedan primjer jednog slovenskog odbojkaša, on je krenuo sa 16 godina graditi i sad je s 20 godina jedan od najboljih igrača u talijanskoj ligi. Ali, znači, on je zasjenio sve svoje kolege koji su puno bolji od njega, on ih je zasjenio, sa 17 godina je bio najpoznatiji odbojkaš u Sloveniji, jer je on gradio to od početka, ljudi su vidjeli njegov proces od kadeta gdje je bio najbolji, pa onda u juniorima gdje bio najbolji, pa u seniorima.
Ja sam se borio s njim za najboljeg top scorera lige. Onda je osvojio državno prvenstvo i onda je otišao u Italiju. Znači, a da je bilo samo da su ljudi čuli za njega kad je otišao u Italiju i samo kad je osvojio državno prvenstvo, rekli bi: oh, ima sreća, a nije ništa posebno. Ha, namučio se da dođe do toga i već dugo radi na tome. Iako je najbolji, nije stao raditi i ljudi će vidjeti to, prepoznati to i cijeniti će ga.
Darko: I to je zato u stvari dobro da ljudi cijeli taj proces, ovako gledano, kroz godine, ali možda i kroz dan ono što smo već pričali. No, isto tako mi je sad zanimljivo što si spomenuo za roditelje, da li bi preporučio roditeljima da počnu ulagati u svoju djecu koji idu u tom sportskom smjeru prema profesionalnom sportu, da počnu graditi osobni brend jer, što je realno – maloljetni počinju sa sportskom karijerom, u današnje vrijeme ti si više od toga, pretpostavljam kao što si rekao, 15, 16 godina.
Već onda se vidi da li će ići u profesionalizam neka osoba ili neće, i s te strane, onda ipak, odgovornost je na roditelju da li da na društvenim mrežama ili preko medija da je predstavi ostatku javnosti, koliko god jesu maloljetni, na kraju vi sportaši jeste javne osobe. Znači svi vas gledaju i to, velim čak i ispod 18 godina kada jesu, normalno je da ljudi počnu snimati utakmice, da li okolo gdje mogu naći, tražiti autograme i ostalo. Koliko bi preporučio roditeljima da ulažu u taj osobni brend mladog sportaša?
Fran: Pa, ja bih preporučio, ako ako žele, ako su svjesni da je njihov sin ili kćer talentirani, da bi mogli ići u tom smjeru, da voli sport i da bi jednog dana mogli biti profesionalni sportaš, preporučio bi im, naravno. Baš zbog toga sam ja, recimo, najaktivniji na LinkedInu u promociji Upgrade-a. Ne, ne promoviram ga toliko ni na Instagramu ni na facebooku koliko na LinkedInu. Zašto? Zato što su tamo roditelji sportaša, prijatelji sportaša, klubovi, savezi, ljudi iz saveza koji će prepoznati da njima to treba. Znači na instagramu sportaš će možda prepoznati da mu to treba, ali prije će mu reći neki frend koji zna što je osobni brend i u poslovnom svijetu i da njemu to treba.
Tako da, evo na Branding akademiji, ono, jučer baš se javila i da priča i pita neka pitanja, jedna žena koja ima sina rukometaša u juniorskoj reprezentaciji i ona se prijavila na, ona se prijavila na Branding akademiju, ne sin. Ona se prijavila da sluša predavanja da bi ona mogla pomoći sinu u oko brenda, osobnog brendiranja, znači, roditelji moraju biti svjesni. Mislim, pokušavam objasniti roditeljima da pomognu svojoj svojoj djeci ako idu u tom smjeru i da prepoznaju da je to za njih možda dobro.
A onda dalje, naravno će ili sin to nastaviti ili će uzeti neku agenciju ili frenda koji će mu pomoći, ali roditelj će potaknuti dijete i objasniti mu zašto bi mu to moglo biti dobro jer, dijete vidi, ono, mora naučiti skok-šut, mora naučiti braniti dobro; što se slažem, znači, on treba prvotno biti dobar na terenu, a kasnije onda su sve ove stvari, kao što smo pričali, to ti može pomoći u karijeri, a i prvo ti trebaš biti dobar na terenu.
Darko: Da, i sad, kao što se cijelo vrijeme sad razgovaramo već, uz same te sportske skillove dosta je potrebno raditi i na marketinškim i business skillovima općenito, za dobijanje sponzora i općenito predstavljanje javnosti. Ovo bih se samo vratio, rekao si da imaš dodatno još kolege koje radite zajedno, nije samo vezano uz marketing, nego još dodatno nutricionizam… koje su još dodatne te usluge, osim ovog osobnog brendiranja nudite sportašu koji dođe kod vas u agenciju?
Fran: Pa to znači nutricionizam, kondicijska priprema, fizioterapija i mentalni trening, mentalna priprema. Mislim da su to neke četiri stvari koje mogu pomoći sportašu, koje bi meni pomogle u karijeri i koje su mi pomogle i koje pomažu drugim sportašima inače u karijeri. Tako da sportaš kad dođe kod mene, recimo, na neki sastanak obično, uglavnom se traže brendiranja sportaša i to je neka nova stvar.
Ja to najviše guram jer to je core biznis – to ja radim, a ovo ostalo, znači, sve te stvari ja partnerski dogovaramo s njima, odnosno, ako meni sportaš kaže, treba nutricionista, ja ga spojim s Dorom Ivić, ako kaže da treba, ako mi kaže da treba fizioterapeuta jer ima neku ozljedu, dogovorim Tomislava Davorića, znači, ja sam kupio neku ekipu kojoj sam tijekom karijere upoznao koji su meni pomogli, za koje mislim da su stručni i kompetentni da nekom drugom sportašu pomogne u karijeri.
Tu su oni vrhunski u svom poslu i u smislu bili su na Olimpijskim igrama sa sportašima, rade s reprezentativcima u raznim sportovima. Htio sam proširiti neku uslugu i uz brendiranje sportaša da mu ja mogu ponuditi još nešto, znači neki dodatan još benefit, stvar.
Darko: Da, to je jasno, znači ako u nekom trenutku nema taj dio koji mu je svakako potreban za uspješno uspješan razvoj karijere, da mu možete u Upgrade sports agenciji pomoći i na taj način, ili možda nije zadovoljno u klubu kako ima riješeno neke stvari. Znači i taj dio je tu, a i ono što spominješ, spomenuo si već više puta:
Branding akademija – o čemu se tu radi?
Darko: Edukacija – Branding akademija. Što je to?
Fran: Znači, nakon nekih 3-4 mjeseca, pola godine smo shvatili da, bio sam s 50 sportaša na sastanku i svi su pitali o čemu se tu radi, šta to sve predstavlja i zapravo sve što sam ja priča o njima na kavi, što se radi i kako se to radi… Shvatio sam da ima puno interesa i da da to pretočim u neku edukaciju, znači, da unutar te edukacije koja traje 3 mjeseca, 12 predavanja, oni saznaju sve informacije kako bi oni sami sportaši, znači, ali njihovi roditelji očito mogli vidjeti, odnosno, mogli sami graditi svoj osobni brend. Na kraju će možda reći da nemaju vremena za to pa će uzeti nekog frenda ili agenciju da mu pomogne oko toga ili će na kraju tečaja shvatiti da im je to zanimljivo i da će oni taj pokušati na tome raditi.
Tako da, unutar tih tri mjeseca i 12 predavanja imamo pet predavača koji, svatko je iz nekog područja. Znači, tu su teme kao što su osnove osobnog brendiranja, pa kako sebe uopće brendirati, društvene mreže, odnosi s medijima, kako poslati objavu za medije, znači, kako točno napisati, kako naći popis novinara, kako ih kontaktira, šta im napisati, onda sponzorstva, kako napisati sponzorski mail, što ponuditi zauzvrat, kako napraviti pitch deck i tako neke stvari.
Onda trening javnog nastupa, odnosno pripreme za intervjue, a to radi isto kolegica koja inače drži trening javno nastupa i za firme i općenito. I onda još imamo dvoje sportaša koji svojim iskustvom govore kako je njima pomoglo osobno u brendiranju karijere i to su Damjan Rudež i Paola Borović, naša atletičarka u skoku u dalj. I ja sam uglavnom za ove stvari: društvene mreže, monetizacija, osnove brendiranja, uvodno predavanje, to ja držim. Tako da u 12 predavanja kroz tri mjeseca, znači svaki tjedan jedno predavanje pokušamo objasniti sve to i onda da oni sami mogu dalje nastaviti raditi.
Jučer je baš krenula nova generacija polaznika, s prvom generacijom bila baš jako dobrih feedbackova, a s pola njih se i dandanas čujem, ako im treba neka pomoć mi se jave ili ako ja trebam nešto njih vezano za njihov sport ili spojiti me s nekim, ja se isto njima javim. Ono, javljaju mi da je dobro prošla utakmice, ili nije dobro prošla utakmica, tako da ono, stvorili smo nekoliko, ajmo reći tu neku grupicu sportaša koji se međusobno znaju, podupiru i zanima ih. Taj neki aspekt sporta.
Darko: Da… Ne, ovo zvuči super – ta tri mjeseca uopće da se uspiju osnove neke naučiti, i što bih rekao, vjerojatno dosta njih i uopće da se dotaknu nekih stvari za koje nisu znali da bi možda trebali raditi. Super zvuči kao cjelokupna ta akademija.
Fran: Pa da, znači, ono, prije sam ja to trošio vrijeme, mislim trošio vrijeme, objašnjavajući im kad sam se nalazio s njima na kavi. Ovako se ljudi mogu prijaviti, sportaši i čuti to u roku od tri mjeseca. Namjerno sam stavio tri mjeseca da nakon svakog predavanja, odnosno skoro svakog, imaju neki zadatak da oni odmah to, znači, teorijsko znanje pokuša primijeniti. Napišu odmah objavu za medije, odmah objave na društvenim mrežama što smo radili. Tako da, recimo, ovaj jedan dečko, gimnastičar, je našao tri sponzora, dogovorio tri sponzorske suradnje u tjednu nakon što smo imali riječ o sponzorstvima.
Znači, tko želi može naučiti i može primijeniti to, a da li će njemu to biti dovoljno ili neće ili da li će mu se dati ili neće, to je njegova stvar u tom trenutku, ali mislim da, ono, za neku za taj novac dobiju dosta znanja da oni mogu sami to sve napraviti, a i na kraju krajeva zaraditi i duplo, troduplo, peterostruko više u konačnici direktno ili indirektno od tog tečaja, odnosno edukaciji.
Darko: Vrijednost odmah da je vidljiva i odlično je ovo: ako ne probaš sam napraviti, ako nešto ne napraviš, zaboraviti ćeš, nisi ništa naučio, znači, samo teorija nema smisla. Super je da je onda svaki tjedan zadatak gdje stvarno moraš primijeniti naučeno i na taj način ponoviti.
Ovo stvarno zvuči super, ne samo za sportaše, možda bih se čak i ja trebao prijaviti. Neke stvari su mi interesantne koje bi trebale, ono, možda da dopunim. Razgovarali smo o puno toga da li ima još nešto čega se nismo možda dotakli, što bi htio da još porazgovaramo?
Fran: Pa sve smo vam prošlo vezano za brendiranje, ali htio biti zahvalan što si me pozvao ovdje i sviđa mi se kako radiš općenito i s fotografiranjem i s aktivnosti na društvenim mrežama. I to sve tako da ono svaka čast na tome. A i hvala ti na pozivu u fotkast. Bilo mi je drago.
Darko: Hvala tebi Fran na odazivu i čestitam još jednom na prvoj godišnjici agencije,
želim da je čim uspješnija i da čim čim više sportaša, obavijestite i da uspije te na taj način izbrendirati i pokrenuti taj trend i u Hrvatskoj, kao što je i vani, to jest na području Balkana.
Kao što si i rekao da je i dosta razvijenije vani, a kod nas, što mnogi kao prihvaćaju da smo kao sportska nacija, i svi u svijetu, znaju, a tu, sportaši su većinom u Hrvatskoj, da se taj dio i tu malo bolje razvije. Hvala ti još jednom.
Fran: Hvala tebi i vidimo se.
Darko: Hvala pozdrav, bok.