Kad gledaš portret osobe, rijetko kad obraćaš pažnju na onu naizgled nebitnu stvar – pozadinu. A opet, ona toliko toga može tom portretu dodati u smislu konteksta ili pak oduzeti uslijed nesklada koji može unijeti u cjelokupnu fotografiju. Stoga je odabir pozadine – često i cijele scene važan kod planiranja portreta, kako bi se na pravi način istaknula osobnost ali i dodatno po potrebi dodali detalji koji mogu obogatiti priču oko samog portreta.
Zašto je uopće pozadina važna u portretnoj fotografiji?
Da se ne bi krivo shvatilo, potrebno je svakako razjasniti jednu stvar – u portretnoj fotografiji, osoba je uvijek broj jedan po važnosti. Ali, kao što dobra sporedna uloga može dići i film na novu razinu, tako i prava pozadina može transformirati portret iz samo uhvaćena izgleda osobe u dublji opis karaktera.
Jer, pozadina može pomoći da:
- postavi sami ugođaj portreta
- proširi priču o osobi na portretu
- naglasi određene karakterne crte osobe
- doda dubinu i dimenziju slici
Naravno, ovo može poći i u krivom smjeru – pogrešna pozadina može odvući pažnju od osobe te je staviti u drugi plan ali isto tako i učiniti sliku teškom za gledanje.
Lakše ti je ovo pratiti kroz video? Zašto da ne:
Tri osnovne podjele pozadina
1. Prirodne pozadine – stvarni svijet kao studio
Onako, odmah na prvu – pogled na portret poslovne žene u uredu uz sve detalje koje opisuju njenu ekspertizu ili pak umjetnik u svom kreativnom neredu ateljea. Ovo bi bili očiti primjeri prirodnih pozadina koje koriste postojeći ambijent za pričanje priče – ambijentalni portreti. Svaki element koji se nalazi u sceni dopunjava tu priču i daje dodatni materijal koji opisuje osobu.
Prednosti:
– dodaju kontekst i dubinu portretu
– mogu ispričati priču o osobi bez riječi
– često rezultiraju prirodnijim, opuštenijim izrazom subjekta
Nedostaci:
– uglavnom je manje kontrole nad osvjetljenjem i elementima u kadru
– ponekad može biti izazovno izbjeći neželjene elemente u pozadini
Na što paziti: Kod prirodnih tj. ambijentalnih pozadina i scena je uvijek prvo pitanje prije nego se i napravi fotografija: “Što ova pozadina govori o osobi na fotografiji?”. Ako odgovor nije ono što se ustvari želi komunicirati kroz portret, vrijeme je za promjenu lokacije (često se zna odabrati priroda jer je “smirujuća” ili vizualno privlačni prostori… no ukoliko nema poveznica osobe s tim ambijentom – ovo nema nikakvog smisla za sami portret)!
2. Studijske pozadine – jednostavnost koja naglašava osobu
Od jednostavnog, praznog bijelog zida do oslikanih platna, studijske pozadine pružaju kontrolirano okruženje za portret, dok s druge strane mogu bez problema poslužiti za više različitih namjena i osoba – budući da je pažnja isključivo na samoj osobi a pozadina… uglavnom samo popunjava prostor.
Prednosti:
– potpuna kontrola nad osvjetljenjem i bojama
– minimalizira distrakcije, stavljajući fokus isključivo na osobu
– idealno za formalne i poslovne portrete
Nedostaci:
– može djelovati sterilno ako se ne koristi pravilno
– ograničene mogućnosti za pričanje šire priče o subjektu
Dodatno: Boje studijskih pozadina su ono što može dodatno podići portret te je ovdje moguće utjecati i na sami ugođaj. Prava boja može naglasiti ton kože subjekta ili stvoriti zanimljiv kontrast s odjećom… ili pak postaviti razinu formalnosti portreta.
3. Digitalne pozadine – sad i uz AI dodatke
Nešto što je do nedavno bilo poprilično neuobičajena stvar i rezervirano za veće marketinške kampanje, danas je već svakodnevica i kod portreta – pozadine koje su kasnije dodane te nemaju veze sa stvarnošću, barem ne u trenu fotografiranja. Bilo da je riječ samo o jednobojnoj simulaciji tonova branda ili pak o AI generiranoj sceni, mogućnosti su gotovo pa neograničene. No, najčešće je ipak riječ o uklapanju u određene vizuale kako bi se bolje prenijela poruka.
Prednosti:
– usmjereno na otvaranje kreativnih mogućnosti
– neograničena promjene pozadina nakon fotografiranja
– idealno za konceptualne i marketinške fotografije
Nedostaci:
– može djelovati fejk i nerealno ako se ne izvede pravilno
– obično zahtijeva dodatne vještine grafičke obrade
Dobro za znati: Kad se planira koristiti digitalna pozadina tj. izrez osobe van same stvarne pozadine, optimalno je napraviti fotografiju na pozadini sličnog tona i osvjetljenja. Ovo će krajnji rezultat, kad je postavljena digitalna pozadina, učiniti uvjerljivijim – u suprotnim slučajevima može izgledati nekako da nešto ne štima, pa makar se i ne može objasniti zašto.
Kako odabrati pravu pozadinu za portret
Pojednostavljeni howto u par koraka
Odabir prave pozadine nije samo tehnička odluka – to je umjetnost sama po sebi. Evo nekoliko faktora koje treba uzeti u obzir:
- Svrha portreta: Odrediti koja je namjena i svrha same fotografije te gdje će se upotrebljavati.
Je li portret namijenjen za poslovni LinkedIn profil ili pak je riječ o umjetničkom portfoliu… ili se želi prikazati osobu u njenom prirodnom okruženju kako će i dočekati druge uživo? Svrha će uvelike odrediti tip pozadine koji ćete koristiti. - Osobnost portretirane osobe: Pozadina dodatno priča priču oko samog portreta te podupire opis karaktera osobe.
Stoga treba ujedno i odražavati osobnost osobe na fotografiji. Živahna, kreativna osoba možda neće izgledati prirodno na sterilnoj bijeloj ili sivoj pozadini. S druge strane, neutralne te prigušene boje će isto tako imati svoju ulogu gdje nema izražavanja previše emocija, kao što to može biti kod formalnih poslovnih portreta. - Boje: Odabir boja može ovisiti o samoj odjeći, kao i o drugim elementima koji prate osobu na portretu.
Dobro je unaprijed razmisliti o bojama odjeće te kako se one slažu s pozadinom. Komplementarne boje mogu stvoriti harmoničnu sliku, dok izražavanje kontrasta može dodati na dramatičnosti cjelokupnog portreta. - Ugođaj: Mood ili ugođaj je nešto što će na podsvjesnoj razini odrediti raspoloženje samog portreta kao i doživljaj osobe.
Toplije nijanse finalne fotografije će stvoriti topao, prijateljski ugođaj dok se kod upotrebe hladnih tonova doživljaj okrenuti prema ozbiljnosti te profesionalnom te čak tehnološkom ugođaju. Same boje koje prožimaju cjelokupni portret uključujući pozadinu, ali i odabrana tekstura pozadine igraju veliku ulogu u postavljanju ugođaja. - Distrakcije: Koliko god pozadina može pomoći graditi priču, odvraćanje pažnje je nešto što je može srušiti.
Zato se uvijek dobro zapitati kad se planira i te provjerava kadar – odvlači li išta u pozadini pažnju od osobe? Bilo da je riječ o drvetu koje naizgled izvire iz glave ili neredu koji jednostavno traži da ga se pogleda… ako nešto odvraća pažnju, potrebno je to ukloniti.
Česte greške pri odabiru pozadine (i kako ih izbjeći)
- Pretrpana pozadina – nešto drugo osim osobe se bori da bude u centru pažnje
Manje je više. Čim veći naglasak treba biti na osobu, tim je potrebno smanjiti broj elemenata u pozadini ili ih ukloniti u potpunosti. Najgore što se može dogoditi da se fotografija više ne može opisati portretom, već je osoba samo jedan od elemenata na fotografiji. - Neusklađenost – kad se mozak muči povezati elemente na pozadini s osobom
Formalni portret uz isto tako predstavljen stav osobe i odjeću… na plaži rijetko kad može izgledati prirodno, već i zbog samih temperaturnih problema. Povezanost između nastupa osobe uz odnos prema pozadini treba uvijek imati smisla. - Ignoriranje dubine u 2D svijetu – “izgleda mi kao nalijepljeno”
Fotografija je dvodimenzionalni prikaz trodimenzionalnog svijeta. Bez pravilne upotrebe svjetla kao i tehničkih aspekata fotografije poput naglašavanja dubinske oštrine i perspektive se vrlo lako može izgubiti osjećaj da je riječ o stvarnoj osobi i situaciji. - Problemi s bojom – stapanje s pozadinom te neusklađnost tonova
Kad se osoba stopi s pozadinom, mozak gledatelja nadoknađuje nevidljivo vlastitom maštom. Što često nije baš laskavo za portretiranu osobu. Slično i s tonalnom neusklađenosti pozadine i prvog plana što može izgledati neprirodno te degradira dojam i o samoj osobi u tom slučaju.
Ukratko…
Pozadina kod portreta nije nešto što se ostavlja samom slučaju ili bira zbog ljepote iste. Kao i za ostatak portreta, potrebno je pomno planiranje što staviti u drugi plan da se ne natječe za pažnju s osobom, ali isto tako i da podupire priču samog portreta te da je usklađeno sa svrhom istog.