Pravo, ugovori i AI – Larisa Silvija Marić

Ugovori i pravo… uz AI?

Ovaj puta fotkast intervju s Larisom Silvijom Marić – odvjetnicom iz Marić Stajčić i Perkov odvjetničkog ureda, specijaliziranom za ugovore prvenstveno poslovne naravi, ali isto tako i osobom koja s naročitom pozornošću prati razvoj AI-a, i to onim koji je povezan s pravom ali isto tako i ugovorima.

Koliko je ustvari AI sam po sebi dostatan za pravna pitanja te isto tako – koliko opasno može biti ukoliko rješenja koja generira, naročito što se tiče ugovora, prihvaćamo kao nešto što ćemo upotrijebiti bez ikakve provjere saznaj kroz ovaj intervju. Jer, ipak se radi o temi koja nije nimalo bezazlena, gdje greške mogu biti itekako skupe.

Video intervjua gdje smo Larisa i ja raspravili o stanju AI-a vezano uz pravo i ugovore odmah ispod – barem za one koji vole ovu formu, a u tekstualnom obliku transkript cijelog intervjua nešto niže u nastavku…

Uvod

Darko: Dobar dan, pozdrav, Darko Mareš ovdje – još jedan fotkast intervju, s današnjem temom vezanom uz ugovore i AI – i zato sam pozvao u goste Larisu Silviju Marić, partnera u Marić, Stajčić i Perkov odvjetničkom društvu koja je zaljubljenica u ugovore naročito i u sad ove nove tehnologije, znači umjetnu inteligenciju – AI, pa ćemo na neki način spojiti vezano uz to…

Evo, ja sam te ovako na kratko predstavio, možeš li ti malo više od oko toga što radite u vašem odvjetničkom društvu i za što si se ti specijalizirala – pozdrav Larisa!

Larisa: Bok, bok Darko, hvala, hvala na pozivu, znači pozdrav svima koji gledaju, ja sam Larisa Silvija Marić, odvjetnica, dakle, da ponovimo – u odvjetničkomk društvu Marić, Stajčić i Perkov, imamo sjedište tu u Zagrebu, a mi se bavimo najviše pružanjem pravne pomoći pravnim osobama.

Znači okrenuti smo na korporativno pravo, osnivanje društava, pisanje ugovora, onako, to su sve takve stvari… I, kako imamo recimo profil klijenata koji su prilično moderna ekipa, jako prate trendove i znači sve što se novo događa u tehnologiji. Tako to za nas znači što rade oni to radimo i mi.

Tako da bismo mogli pratiti svog klijenta, dapače, voditi ga kroz neke procese.

Zbog toga nam je bilo bitno i da savladamo ovaj dio vezano za umjetnu inteligenciju koje je već jedno vrijeme, zapravo se sprema i tema je – to je sad postalo jako napeto i popularno s uvođenjem ovog chatGPT-a.

Uglavnom, pa smo se malo i s time pozabavili s pravne strane da se upoznamo je li s pravnim stanje stvari i da vidimo da li će nas umjetna inteligenciju, nas odvjetnike zamijeniti? Jer to je bilo ono što te zabrine – jednog dana otvoriš portal ujutro uz kavu čitaš i saznaš da će te ubrzo zamijeniti kompjuter.

I onda smo rekli – čekaj, da vidimo o čemu se radi? I ja bih za sad rekla da smo mi u Hrvatskoj dosta mirni, ne čak u Hrvatskoj, nego čak i na području čitave Europe. Iz jednostavnog razloga: znači vijesti koje dobivamo dolaze s američkog tržišta, a

Anglosaksonsko i rimsko pravo uz AI

Larisa: Amerika ima kompletno drugačiji sistem prava. Znači, oni su po svojoj povijesti vezani za takozvani anglosaksonski sistem, dok mi imamo naše rimsko pravo koji šiljaka već zadnjih nekoliko tisuća godina.

I glavna razlika u tome, među ostalim, je da anglosaksonsko pravo je više usmjereno na sistem presedana. Što znači da se poštuje jedanput postignuti koncenzus u vezi nekog pravnog pitanja. Znači, jednom kad se odluči u vezi nečega, toga se držimo do daljnjeg i prilično je teško promijeniti postojeću sudsku praksu.

Kod nas je obrnuto. Kod nas se sa svakim novim slučajem je moguće stvaranje nove sudske prakse. E sad, to ima svoje pluseve i minuseve – i jedan i drugi sistem. Što se tiče umjetne inteligencije, sasvim očito je da u anglosaksonskom pravu taj sistem presedana je odličan za umjetnu inteligenciju. Zato to sistem koji ti nudi određenu predvidljivost znači dobiješ neki case, vidiš koje su okolnosti i možeš, znači, prilično lako naći postojeću praksu i primijeniti ju, je li, na na ono što tebi treba na svoj slučaj.

I zbog toga toliko dobro, zaista, kod američkih odvjetnika ili engleskih odvjetnika funkcionira taj sistem umjetne inteligencije, čak je vodeće, ja bih rekla svjetsko odvjetničko društvo – to su Allen & Overy, su radili na svojoj vlastitoj umjetnoj inteligenciji gdje su angažirali čak tri i pol tisuće odvjetnika kojima je bio zadatak da uče umjetnu inteligenciju. I oni za sebe kažu da svoj sistem, da su postigli prilično dobre rezultate te da im je prilično pomogla umjetna inteligencija, međutim, da im treba provjeravati.

Jer ta umjetna inteligencija, tu riječ inteligencija treba shvatiti s jednim zrnom soli, i s jednim odmakom. To je zapravo ponavljanje podataka, generiranje podataka, ali ne nužno i zaključivanje. A još manje može ta umjetna inteligencija shvatiti što tvoj klijent zapravo želi, što mu odgovara ili želi nešto prikriti – malo teže za shvatiti ako mu baš ne daš input.

Darko: Tako znači, taj dio u stvari je potrebno pogledati i prema klijentu što želi, nije unificirano uvijek rješenje, ali ovo je zanimljivo što si rekla, to nisam ni znao – znači, na američkom području, tj. anglosaksonskom, znači, može se dogoditi neki slučaj prije stotinjak godina i da iz toga se izvuče – eto, prije stotinjak godina je bilo dosuđeno ovako i sad mora biti tako, a kod nas je malo drugačiji znači, svaki put se iznova moraju činjenice i možda okolnosti provjeravati, i puno više je potrebno, da tako velim, zaključaka…

Larisa: Da.

Darko: …napraviti, nije, nije ono jedanput se dogodilo prije sto godina, takav je bio slučaj, OK, tako je bilo dosuđeno – sad mora ponovo biti tako.

Larisa: Točno tako, i recimo, tu je prednost našeg sistema da se mi ne moramo u tolikoj mjeri boriti protiv starijih sudskih odluka. Nije da kod nas ne postoji sudska praksa, itekako postoji – i itekako ti može pomoći, ali ona nije presudna, dok u njihovom sistemu je se više, je li, težine polaže na na postojeću sudsku praksu.

Što znači ti dobiješ svoj novi case i možda postoji sudska praksa koja ti ne odgovara, ti se na neki način moraš prvo boriti protiv postojeće sudske prakse i dokazati da u tvom case-u postoje okolnosti koje opravdavaju stvaranje nove prakse.

Sudska praksa kod nas

Larisa: Kod nas to nije tako, imate, ono, idemo otpočetka clean slate. S druge strane, nedostatak našeg sistema je taj da ne možete klijentu, s doista nekim velikim stupnjem vjerojatnosti i sigurnosti reći koji bi bio ishod postupka, a to je pitanje koje, dakako, redovno dobivamo od svakog klijenta: Da li ćemo mi uspjeti u ovom sporu? – Tko to zna…

Jer to ovisi o toliko faktora na kojim, na neke faktore možemo utjecati kao odvjetnici, na neke ne možemo. Tada ja ne mogu, nažalost, sucu ući u glavu i uvjeriti ga u nešto suprotno ako on iz nekog razloga se baš uhvatio nekog svog razmišljanja, ja ne mogu znati što će druga strana reći.

Ne mogu znati koje će biti točno sve okolnosti nepredvidljive ubuduće tek… Tako da nikad klijentu, čak i kad mislim osobno da je ovo neki ziheraš od predmeta i da bi sigurno trebao ili proći ili ne proći – nikad ne kažem da je 100% to da ću uspjeti ili 100% da neću uspjeti, znači čak rađe upozorim u većoj mjeri postoji mogućnost da nećemo uspjeti, budite spremni na to.

Jer davati takva obećanja, a tu… obećanje je ludom radovanje, nikad ne možeš znati. Plus još u našem pravosuđu gdje se malo dulje čeka na dobivanje, konačno neke odluke, način na dobivanje nekakvih hoću li nakon pravomoćnosti da prođe žalbeni postupak, vrlo vrlo nezahvalno. Čak je u presuda prvostupanjska ti na kraju dana zapravo jako malo znači tko je u prvom stupnju uspio, ne, jer još uvijek postoji žalbeni postupak koji može stvar preokrenuti.

Pravo i umjetna inteligencija kod nas

Darko: OK, znači, što se tiče umjetne inteligencije i općenito vezano uz te automatizirani sisteme ovo naše pravo je više škakljivo nego s one strane bare, kako bi rekli.

Tako da koliko god, ovaj koji si rekla sistem umjetne inteligencije koji su razvili najveća ta odvjetnička kuća na svijetu, Allen&Overy; koliko je znam, radi se o onom Harvey AI-u, koji je vezan uz chatGPT, na način da je isto, isti je proizvođač, to jest isti softver ispod – OpenAI, tako da, oni su direktno vezano uz pravne, pravna pitanja naučili ga što je potrebno i s te strane…

Koliko je kod nas možda praksa da se uopće gleda umjetna inteligencija i s koliko možda skepse gledaju tvoji kolege na umjetnu inteligenciju u današnje vrijeme i možda čak i da će im oduzeti posao?

Larisa: Pa dakako, postoji jedan jedan određen otpor, ti moraš znati, znači, ovaj naš sistem, pravo, je jedan vrlo trom sistem. Koji upravo zato jer se baziramo na tom rimskom pravu, koje je fantastično pravo koje dobro šljaka, velim, tisućama godina.

I onda postoji jedan otpor ako je do sad toliko dobro sve radilo zašto sad mijenjamo, ali zapravo mi ne mijenjamo. Ovo je samo jedan tool. Ovo je samo jedan alat koji nam zapravo pomaže.

E sad, vezano za ono što sam prije govorila vezano za tu razliku – rimsko pravo i anglosaksonsko pravo i uopće ta razlika među sistemima. Ja recimo, tu umjetnu inteligenciju koju koriste kolege iz Allen&Overy-a u ovom obliku neću ni isprobati.

Ne zato jer me ne zanima, nego zato jer jednostavno nemam koristi od nje jer nije naštimana za hrvatsko pravo i europsko pravo recimo. Taj čas kad će biti to prilagođeno našem pravu u većoj mjeri apsolutno će me zanimati i sasvim sigurno ću to htjeti koristiti.

Većina mojih kolega će vjerojatno još malo pričekati, jer, eto, znači, postoji taj jedan generalni otpor prema novim stvarima prema tehnologijama.

Znači, mi odvjetnici smo tu i vezani i određenim pravilima naše Komore gdje nas se dosta dugo je ograničavalo, pa i sad još uvijek postoje određena ograničenja. Recimo, ne smijemo se reklamirati, ne smijemo, odnosno smijemo u međuvremenu raditi određene oblike oglašavanja, ali s puno preduvjeta koji moraju biti ispunjeni.

Web stranica ima točno… je određen unaprijed sadržaj, točno navedeno šta smije pisati, šta ne smije pisati. Tako da, recimo, tu se nas drži jedan korak dalje od poduzetništva. Znači, odvjetnik zapravo ne bi smio biti poduzetnik, odnosno kako ja to volim reći – jesmo poduzetnici kad se radi o obvezama, ali nismo poduzetnici kad se radi o pravima.

To je prilično jedna neugodna pozicija, a što se tiče samog hrvatskog prava i, je li, hrvatskih odvjetnika i umjetne inteligencije? Znači, možemo i mi, znači, koristiti taj chatGPT, malo se poigrati s time i probati s time šta, šta bi nam oni izgenerirao, kako bi nam pomogao…

Ja sam čak ga pokušala, upravo za potrebe ovog razgovora sam mu dala neki inpute i rekla sam mu napravi mi ugovor, neki standardni ugovor, šprancu za fotografa, gledaj da zaštitiš fotografa – kolega chatGPT zna što to znači.

Naime, evo da da možda malo razjasnim: možete napisati, možete imati ugovor, potpuno ista situacija. Taj ugovor neće biti isti ako ga pišete za, recimo da ugovor o zakupu, neće biti isti ako ga piše za zakonodavca ili zakupnika. Znači ista situacija, isti novac, isti prostor, ovisno koga zastupam – jako različiti ugovori. I taj dio sam primijetila da da chatGPT razumije ako mu kažeš, ali moraš mu reći, znači, zaštiti mi fotografa.

On je odmah, recimo, zaštitio vas je putem avansnog plaćanja, a i tražio je zadužnicu… Rekla sam mu da je mjerodavno hrvatsko pravo – e sad, koliko je on to tu shvatio ili je koristio više nekakve generalne odredbe… Više bih rekla da je išao u smjeru nekakvih generalnih odredbi. Napravio je jedan ugovor koji bi ja rekla: evo – takav ugovor bih očekivala od nadobudnog odvjetničkog vježbenika koji radi kojih tjedan dana.

To je ugovor koji je ovako: kratak je, vrlo je štur i ima nekakve glavne dijelove koje treba svaki ugovor imati, ali vidiš da nije razmišljao o dvije tri stepenice unaprijed. Nije razmišljao za one situacije što bi bilo kad bi bilo, a to je opet mislim, to je ono što je on sad napravio prije kojih tjedan dana.

Ja ne kažem, možda će za mjesec dana ili šest mjeseci ili najkasnije za godinu dana raditi fantastičnu ugovore. Ovisno šta ga naučimo. Poanta je međutim u tome da te ugovore treba pročitati s razumijevanjem i onda ih znati prilagoditi. Znači za sad ne vidim da li bi chatGPT ili koja god umjetna inteligencija mogla zamijeniti meni najbitniji dio posla, a to je da sjedneš s klijentom i da ga stvarno poslušaš, znači da ga zamoliš da ti on napiše to što radi, svoj radni proces, način na koji dogovara posao, rokovi koji su mu potrebni da nešto odradi.

Koje su okolnosti koje mogu dovesti do toga da probije rok, na koji način osigurava svoju tražbinu, na koji način fakturira? Da li možda radi s nekim svojim dobavljačima? Da li ima podizvođače? To su sve prilično bitna pitanja koja trebaš znati da bi se moglo napraviti jedan kvalitetan ugovor. Znači, koji će zaista o početku do kraja taj proces pratiti i koji će štiti tog fotografa ili koga god, znači tog klijenta će ga štititi i godinama nakon što je posao odrađen.

Jer znate kako je to – ima ljudi koji se sjete nakon par godina da su nezadovoljni. Tako da, dobro, srećom, tu imamo zastare i rokove, ali ponekad to vole sjetiti upravo u zadnji čas pred istek zastarnog roka, tako da je dobro imati nešto što vas prati do samog kraja.

Darko: I sigurno ti možeš na ovaj način kroz razgovor, možeš li ti iz iskustva neke dodatne; ili pitanja ili prijedloge dati koji se možda nekome drugome dogodilo ili znaš iz sudske prakse, što se može još dodatno, dogovoriti, dogoditi, što osobi se još nije, a moguće je da će se dogoditi i na to isto paziti i staviti u ugovor.

Larisa: Točno tako i, e to je sad opet za odvjetnika pitanje jednog iskustva i pitanje da se specijalizira možda malo za proći više trgovačkog prava, komercijalnog prava. I recimo, to je jedan dio koji ja jako jako volim raditi – jednostavno iz razloga jer me udaljava iz onog klasičnog ograničavajućeg prava: zakon o tome, članak taj i taj… pitaj Boga.

Nego me stavlja više u jedan realni svijet i to je dio koji je meni jako zanimljiv, jer sa svakim novim klijentom naučim nešto novo u vezi njihovog stvarnog biznisa. I zapravo sam najsretnija kad imam klijenta koji ima neku tvornicu nečega da vidim – strojevi doslovno kako rade, da vidim, znači kakvim se programima koriste, kako izgleda to iza?

Recimo, imamo jednog klijenta koji se bavi logistikom, meni fascinantno vidjeti, ne znam, kako paket u dođe u dva dana iz Poljske meni pred vrata. Znači koliko tu mora se stvari dogoditi i poklopiti, koliko je mašinerije, i pravne i stvarne mašinerije stoji iza toga. Znači, i upravo u tim detaljima, u tom pozadinskom dijelu biznisa leži vrag i postoji čitav niz mogućnosti koje bi vas pravno mogle jednog dana zaboljeti.

Tako da, recimo, u zadnje vrijeme, recimo u zadnjih par godina,

Opći uvjeti poslovanja i ugovori

Larisa: svakome koji vodi neki biznis koji ima neki dio koji se ponavlja predlažem da taj dio pokrije kroz nekakve opće uvjete poslovanja. Znači, vi znate kao poduzetnik koji je bolni dio vašeg poslovanja. Vi znate da vam se možda desilo u više navrata da ste morali pjevati istu pjesmu ili se možda radi nečega opravdavati, vaditi, šta li već zato jer možda je bila neka situacija u kojoj ste mislili da se određene stvari podrazumijevaju, a nije nužno tako.

I zašto bi se uopće doveli u situaciju da nekome morate govoriti tu rečenicu: pa to se podrazumijeva. To je jako bolno rečenica. Ne treba se ništa podrazumijevati ako to imate negdje napisano. Moj prijedlog svima bi bio radite si opće uvjete poslovanja, to ne mora biti posebno kompleksan dokument. To nije nužno neki dokument sa sitnim slovima, pravnički napisan.

Ne! Poanta tog dokumenta je upravo komercijalna, ali tu vam treba pomoć, znači, odvjetnika da on to stavi u pravne okvire. A odvjetnik taj dokument ne može napisati bez vas. On mora sjediti s vama par sati minimalno da se upozna s vašim poslovnim procesom da bi to onda znao lijepo uokviriti. I onda još razmišlja dva tri dana, kako ja to znam raditi – šta bi bilo kad bi bilo…

E sad, zašto to kažem – opće uvjete poslovanja a ne ugovor. Zato realno, kad biste došli sa svim tim detaljima nadrmanim u ugovor, taj ugovor bi bio jako dug, malo predetaljan i drugoj strani možda malo zastrašujuć. Ljudi ne vole previše čitati, ljudi ne vole gledati… Isuse dragi Bože, na što me sad ovaj obvezuje…

Možda nisu vični u čitanju pravnih tekstova pa možda će i neke stvari zericu krivo protumačiti, znači, tu je recimo, zgodna stvar imati opće uvjete poslovanja u kojoj su svi ti detalji, a u onom što vam je bitno za konkretni biznis, recimo evo za fotografa – sad vam dođe netko želi slikati, što već, znači imati jedan kratki ugovor kao šprancicu.

Vi ćete lijepo imati one varijabilne dijelove, znači to će biti ugovorne strane, to će biti cijena, to će biti možda nekakav rok, to će biti možda nekakav depozit, neki avans, što već, znači takve stvari.

To se da jako, jako lijepo urediti i na taj način sebi sami prevenirate probleme koji bi možda s vremenom mogli nastati i onda, je li, kad dođe, ne daj Bože, do nekakvog prigovora, vi imate već neki temelj da kažete – gledajte, tu smo ugovorili u općim uvjetima poslovanja, kaže rok za, ne znam, izradu tih fotografija je, lupam, tri mjeseca, ali se taj rok produljuje za sljedećih mjesec dana ukoliko se ostvare ti i ti uvjeti. Ti i ti uvjeti su se ostvarili, eto, nisam u kašnjenju, iako je prošlo tih tri mjeseca, što li već.

Znači, tu ste prilično slobodni, to je ljepota ovog dijela prava. Slobodni ste urediti onako kako vama paše, prilagoditi to vašim potrebama.

Darko: Odlično je ovo što si spomenula da ljude preplaše ugovori, i to iz osobnog iskustva mi je jasno. Čim daš osobi neki papir pred nos da mora potpisati – op, već je malo tu negativno, STOP, i s te strane – opći uvjeti poslovanja, gdje oni mogu biti postavljeni… da, upotrijebiti ću ovu riječ – da se podrazumijeva da je klijent ih prihvatio i da ih je pročitao, a da nije ugovor – e tu potpišeš, pa znači da se slažeš s tim što je napisano.

Znači, gdje te sve detalje možemo navesti, a da nije, ne znam, cijela knjižica ugovora – evo, tu sad ovo sve moraš pročitati i potpisati. Na koji način se to onda rješava?

Larisa: Tu, ovako – poanta općih uvjeta je ta da moraju, da su oni opći i da su oni javni. Oni moraju biti dostupni vašoj, vašem poslovnom partneru, vašem klijentu. Znači da li ćete ih vi objaviti na svojoj web stranici da svaki put netko može kliknuti na to i vidjeti, da li će to biti u vašem ateljeu na, ne znam, šanku, stolu dostupno, možete isprintati u 100 – 200 komada, nek si ljudi uzimaju…

Da li ćete to možda priheftati uz račune koje izdajete ili uz ponudu koju izdajete, na koji god način. Znači mora biti, morati stvoriti neki sistem da zaista bude pošteno, da su ljudi unaprijed obaviješteni o uvjetima pod kojima vi poslujete…

Ako vam je možda nezgodno da se sklapa ugovor, pisani ugovor – jer i ovo što ste angažirani samo na način da samo izvršite uslugu i izdate račun, to je isto ugovor. Tako jedino što nije pisan, ali ne znači da nije ugovor i da se na njega ne primjenjuju određene zakonske odredbe, govorimo u Zakonu o obveznim odnosima. Znači, tu bi možda predložila da se, ako imate poslovni sustav u kojem možda nekakvu ponudu šaljete putem maila, da u privitku te ponude budu vaši opći uvjeti i da na dnu tog maila piše da prihvatom ponude pristajete i na odredbe sadržane u vašim općim uvjetima poslovanja.

To je rečenica koja može biti sadržana na vašem računu koji izdate, s tim da, možda bi bilo bolje da, bude sadržano na ponudi ili na predračunu jer poanta je da vaš klijent bude unaprijed obaviješten, a jednom kad izdate račun… jedino ako nemate stopostotno avansno plaćanje, znači, u pravilu se račune izdaje tek nakon što je usluga izvršena, znači, nakon, post factum, znači, tu bi možda bilo to malo prekasno – upoznavanje klijenta s općim uvjetima poslovanja, pogotovo znači pretpostavljam da fotografi u pravilu posluju s fizičkim osobama, a fizičke osobe su potrošači. Potrošače tu štiti Zakon o zaštiti potrošača. Znači, za njih je jako bitno da su unaprijed obaviješteni o svim bitnim dijelovima ugovora i posla u koji ulaze.

Znači da im je apsolutno jasno koja je cijena, koji su rokovi i pod kojim uvjetima se obavlja posao. Znači, tu bih vam zaista predložila – ako idete na tu opciju općih uvjeta poslovanja, što svakako predlažem i sugeriram, gledajte da su zaista dostupni. Ako to znači da ćete ih jednostavno imati isprintanih 200 komada u svom uredu i svakom klijentu dati u ruke… neka bude tako.

Možda bi bilo zgodnije da imate neki pisani trag da ste to napravili, pa da se mailom šalju opći uvjeti, vjerojatno uz nekakve ponude.

E sad, to je dio koji moram sjesti s klijentom i pitati na koji način vi dogovarate posao, pa vidjeti obzirom na taj način ugovaranja posla koji bi najzgodniji način bio upravo da se uvedu bilo opći uvjeti, bilo koji drugi dokument koji prati to poslovanje.

Darko: Da, evo, hvala ti puno na ovome; i meni je barem sad puno jasniji taj dio, jer isto znam i od kolega čuti otpor: joj, pa što ću ja davati ugovor, neće to nitko htjeti potpisati, neće me na kraju uzeti i tako to…

Ustvari, znači, dovoljno je, recimo, na web stranici ili u mailu napisati opće uvjete poslovanja i poslati klijentu: tu je za pročitati, ako nisi pročitao, a dalje želiš poslovati sa mnom… tvoia krivica, napisano je da pročitaš. Nije potrebno ono stvarno ugovor od, ne znam, deset strana i potpisati sad to sigurno da je, nego dovoljno je već i na ovaj način, ovo što se ponavlja svaki put da tako velimo.

Okej, super.

Larisa: Točno, i to može ići zaista do prilično, ono, detaljnih, specifičnih stvari – pa to i je poanta općih uvjeta. Ja se znam ponekad razljutiti kad vidim nekakve dokumente tipa, recimo, u GDPR-u često nalijećem na tu situaciju gdje imate onaj Pravilnik o organizacijskim, tehničkim mjerama zaštite osobnih podataka i to je dokument koji je upravo predviđen da vi opišete pravila po kojima unutar vašeg društva štitite osobne podatke.

Da li to znači da imate ormarić koji se zaključava, da li to znači da imate, ne znam, enkripciju podataka, što god li već, pa to što imate to napišite, a nemojte kopirati bez veze opću uredbu o zaštiti podataka, vi napravite copy paste i to onda to glumi da je pravilnik, to nije pravilnik, to je ništa.

Tako da ako već idete nešto pisati, pišite onaj dio koji je zaista važan, ono što, kako da kažem – meso tog dijela znači meso tog dijela je komercijalni dio. Naš pravni dio vam je samo okvir, to je jedna kao mala podrška u poduzetništvu, tako da baš se to lijepo da srediti, zašto da ne.

Ja sama sebi, gdje imam relativno malo potrebe za općim uvjetima, ja sama sebi razmišljam sad u našem društvu, da ćemo si možda i mi to napisati, iako realno nemamo toliko potrebe. Ali zašto da ne – eto, može mi doći kao lijepa vježba.

Darko: Negdje gdje će biti javno postavljano, to jest poslano svakom potencijalnom klijentu, na neki način, da to on može to pročitat. OK, odlično što se tiče toga.

Opasnosti umjetne inteligencije u krivim rukama

Darko: Da se vratimo malo na ovu umjetnu inteligenciju, rekla si da si probala kroz chatGPT napraviti neki ugovor, ili možda bi bio čak i primjer Opće uvjete poslovanja na sličan način napraviti…

Da je to na razini nekog vježbenika koji je tek počeo raditi. E sad, kolika je opasnost, da mi laici, ako to idemo upotrijebiti – e što ću ja sad s odvjetnikom, pa to će meni chatGPT na primjer riješiti. Koliko je opasnost da se u nešto uvaljamo što ne bismo smjeli?

Jer kao što si rekla, čak i ovaj napredniji sustav umjetne… Harvey AI, po samim tvorcima, u stvari treba biti provjeravano sve što on napiše, je li to stvarno tako ili nije? Koliko je onda opasnost kod nas laika da počnemo se s tim onda zezati i neke ugovore ili opće uvjete poslovanja generirati kroz njih?

Larisa: Ovako: opasnost je stvarno u ovom trenutku ogromna; ja ne kažem da će se, ja ne sumnjam da će se oni jako brzo razvijati i da će, nadamo se, da s vremenom ta opasnost biti sve manja i manja. Ali u ovom trenutku, nemojte se zafrkavati i nemojte si raditi ugovore na taj način – ne kažem to zato jer želim zaštititi neki svoj posao ili ga smatram nekom konkurencijom, nego je on sad u jednoj fazi učenja gdje jako dobro, kako da kažem, glumi glumu na jedan način da zvuči kao da zna o čemu priča, zvuči kao da razumije.

I eto, kad sam radila ugovor i radila sam opće uvjete poslovanja isto za fotografa putem njega, baš da vidim šta će mi napisati… dala sam određeni upit i upute i on mi je dao nekakav dokument. Taj dokument ja nijednom svom klijentu ne bih preporučila i na tome bi se još jako puno trebalo raditi da se dođe do nekog upotrebljiva dokumenta.

Ali OK, tako da mislim da bi čak i laik primijetio da to baš vjerojatno nije to, ali tko zna, možda i ne bi. Možda bi smatrao – pa to mi zvuči dovoljno pravnički. U tome je opasnost. On zvuči pravnički i on laiku, pretpostavljam, da bi to djelovalo: pa je to. To koristi tu terminologiju nekakvu, prati je kroz čitav dokument prilično pristojno, znači, djeluje mi kao da bi to bilo to.

Međutim ću vam reći, evo, tu sam pogotovo imala jedno jako dobro iskustvo kad smo se malo igrali sa chatGPT-om i zamolili pomoć kad smo radili jedan pregled čitavog jednog sektora, jedne grane prava u Republici Hrvatskoj, gdje smo ga pitali prilično konkretne stvari i on je vrlo lijepe, profesionalno pisane tekstove dao i to je stvarno bilo jako, jako fino napisano, dovoljno fino da nas je skoro navuklo.

Jer kad smo malo pažljivije išli čitati, našli smo toliki niz grešaka koje su od toga da… napišeš mu da je mjerodavno pravo hrvatsko – ali njemu to očito zasad ne znači baš previše. Tvrdio mi je da za jedan zakon… mi je doslovno izmislio taj zakon, ne postoji. Otkud je on to izvukao – tko to zna?

Da li to može u nekakvom dokumentu bilo napisano kao primjer – pa on nije shvatio da je to primjer. On je to meni prezentirao sa stopostotnom sigurnošću, uvjerenjem da je to to, da taj zakon postoji. Izmislio mi je jedno tijelo koje ne postoji, barem ne pod tim nazivom. Tom tijelu je pridodao nadležnost za stvari za koje nije nadležno… tako da, a napisao je sve na način, ja garantiram da bi mnoge moje kolege zeznuo. A kamoli laika.

Tako, za sad još baš nije sigurno. Ne kažem, on uči, tko zna, možda će za par mjeseci, već on biti super, tako da – kamo sreće, olakšati će nam svima posao, ja se umjetne inteligencije kao odvjetnica ne bojim. On… meni umjetna inteligencija može samo pomoći. Neka uči, neka se razvija.

Ja sam apsolutno za to. Nek mi olakšao posao. Dapače, ali to ne znači da ćemo klik klik i da će on umjesto mene raditi apsolutno sve, i te kako ću ja imati još posla da nadoštimam, da možda neke stvari koje umjetna inteligencija ne može shvatiti da možda malo prevedem. Čovjek zna dobiti svakakve i upite od klijenata na kraju krajeva.

Darko: Je, da ovo je interesantno, veliš da “izmislio je”, tko zna da li negdje našao u nekom dokumentu i rekao bih da je dosta veliki problem da nemamo podatke otkuda svi ti podaci dolaze.

Može biti da je i samo i iz američkog pravosuđa, pa je samo preveo na hrvatski naziv nekog tijela, zakona koji postoji tamo, a kod nas normalno da ne postoji, pa je samo pretpostavljeno da se isto zove i da isti zakon vrijedi i ovdje… Tako da, to je rekao bih popriličan problem što ne znamo koji su ustvari podaci i otkud se generira to.

Vidljivi su problemi, ali što je još više zabrinjavajuće, čak i vi stručnjaci teško vidite razliku je li o tome, to jest ako baš niste svakodnevno u tome, specijaliziran u toj nekoj niši vezano uz pravo, teško ćeš razumjeti da li je u pravu taj tekst ili nije.

Ugovori i šprance

Larisa: Točno to, znači zavaravajuće za sad pomalo, tako da stvarno bih predložila tu maksimalni jedan oprez. A opet, on će se razvijati, biti će to sigurno bolje.

Za sad ono što nam, recimo, na ovim prostorima stoji na raspolaganju što se tiče malo pomoći tehnološke u poslovanju je program koji se zove Draftomat. On vam omogućuje da si izradite šprancu koja se može mijenjati sukladno vašim potrebama.

To je zato, recimo, jako zgodno za ugovore koji se ponavljaju tipa ugovori o radu, pa onda samo klikneš – hoćeš da je na neodređeno ili na određeno, hoćeš da ima probni rok ili nema. To je recimo, dosta zgodna stvar, ali to taj program radi bez ikakve umjetne inteligencije. Znači, to je praktički jedan mali programčić koji vas vodi kroz šprancu i to je čisto zgodna stvar.

E sad, drugi par rukava je da ja zazirem od špranci. Gledam da ih ne koristim, volim ugovore radit od početka. Dakako da ima određenih odredbi, ono, uvodne i završne odredbe koje ću u pravilu copy paste-ati jer su primjenjive za apsolutno sve ugovore i primjetila sam kroz godine da jako dobro dođu, da su korisne odredbe.

Ali ono što je bitno u samom ugovoru, volim uvijek isponova pisati jer je uvijek drugačija situacija i ako se onda vodim po nekom starom ugovoru, stavim se u mindset te druge situacije. A moram biti u mindsetu svoje situacije koju trenutno radim.

Recimo, zato malo zazirem od špranci, a da ne velim da se mogu, da šprance onako izazivaju sudbinu da napraviš neku blesavu početničku grešku, da ti ostane neki podatak iz starog ugovora, što je, dakako, vrlo nezgodna stvar i prema klijentu da najedamput sve lijepo napišeš i onda ti na kraju ostane na potpisu ugovorne strane netko totalno deseti – aha, dobro, vidim koliko si radila.

Darko: Uvijek iz stare šprance nešto ostane, ili datum ili nešto…

Larisa: Zato stvarno volim otpočetka pisati i jer hvala lijepa, to mi to ne treba u životu. I broj 2, OK, ja fakat volim pisati ugovore, tako da meni je to užitak, ja to doživljavam kao jedan gigantski puzzle.

Tako da, zašto bi sama sebi uskratila neki dio da i copy paste-ala ako mogu sama ispuniti isponova?

Darko: Da, dobro što se tiče tih špranci – znači ti ne bi baš nešto preporučila da se ide sa šprancom, ovo, da li programski ili recimo neki, da, ugovori o radu ili neki kupoprodajni ugovori čak postoje u Narodnim novinama, oni papiri gdje je već sve ispisano samo ispišeš osnovne podatke, ali pretpostavljam da je to još uvijek bolje nego se obratiti chatGPT-u ili nečem drugom, što može totalno deseto napraviti. Ali optimalno bi bilo da se ode kod odvjetnika i za tvoj konkretan slučaj da se napravi kako ugovor.

Mogu li šprance biti ipak korisne?

Larisa: Ne želim se staviti u situaciju gdje kažem normalno, uvijek vam je najbolje otići kod odvjetnika. Ali mislim, budimo realni, to je naš posao – može te dobro ošišati i tvoja susjeda koja je možda vrlo spretna u šišanju, ali si sigurniji ako odeš pravom frizeru, tako da mislim, ja se nikad ne bi usudila tamo ofarbati. Otići ću frizeru – tako isto tako bih, i mislim da je razumno, ako ti treba neki specifičan ugovor odi odvjetniku.

Što se tiče špranci i Narodnih novina, inače, evo ga – jedan mali tip i trik, možda mali hack. Ako idete kupovati i prodavati auto, slobodno koristite šprancu iz Narodnih novina, jako je dobro napisana.

Mene je čak nedavno zvao jedan klijenti i rekao – joooj, prodajem auto pa daj napiši mi kupoprodajni ugovor. Rekla sam mu: zaštedi si tu lovu. Nemoj, ne trebaš mene plaćati za to. Odi u Narodne novine, kupi si tu šprancu, ispuni šprancu, em je sve unutra napisano što treba biti napisano, em će te gospođa na šalteru na tehničkom, voljeti zato ona tu šprancu zna napamet i točno zna gdje treba tražiti za koje podatke.

A ne da sad ona traži mom ugovoru gdje sam ja fensi šmensi, sve preokrenula možda. Tada po tom pitanju je ta špranca odlična, čak i dajete kupoprodaju nekretnina. Ako je čista situacija, to može biti jako zgodan način. Ali opet, pitajte se – da li imate dovoljno pravnog znanja da znate da je čista situacija; jeste li provjerili zemljišne knjige, je li znate čitati zemljišnoknjižni izvadak? Kad se radi o kupoprodaji nekretnina, tu je u pravilu uključen veliki iznos.

To nije nešto što radimo baš svaki dan. Znači, ako ste spremni dati, ne znam, 50 tisuća eura, 100 tisuća eura ili još veće iznose… Ja bih mislila da tu ima onda smisla ići na sigurno i uložiti još nešto, nekakvih 500 eura, ili koliko li već, u odvjetnika da vam provjeri i napiše. Eto, iako OK, sto ljudi, sto ćudi, neki vole sve sami raditi što je isto apsolutno OK, ako ne naprave dobro – gledajte, dodatan posao za nas.

Darko: Postoji rizik da ne bude dobro.

Larisa: Da se znalo desiti da smo imali jako puno posla upravo temeljem nekvalitetno napravljenih ugovora, apsolutno da jesmo. I još jedna kvaka – ima vam jedno zakonsko pravilo koje vas tu kači, kad idete sami pisati ugovor: sve što je u tom ugovoru nejasno, a ugovor ste pisali samo ističu vi kao jedna ugovorna strana – tereti vas.

To znači da ono što je nejasno, tumačiti će se na način koji je povoljniji za drugu stranu koja nije sastavila ugovor, već tu preuzimate i jedan rizik na vas. Tako da, i to je nešto što treba uzeti u obzir.

Darko: I sad si me s ovime podsjetila otpočetka ono što smo razgovarali, da kad je bio upit za chatGPT da si ti naglasila da štiti određenu stranu u onom slučaju fotografa, ali s te strane znači i ugovor treba biti pisan prema toj određenoj strani, šprance vjerujem da su onako podjednako negdje štite i jednog i drugog, ali u ugovoru u tom slučaju će štititi stranu onoga ako ga odvjetnik radi tko je klijent tog odvjetnika, pretpostavljam da se može onda na taj način jer velim, što god je nejasno ide na štetu tvoju.

Larisa: Točno to, zato treba taj ugovor biti jasno napisan i evo, tu je ta opasnost chatGPT-a koji malo neke stvari napiše na način da ti djeluje da je napisao sa nekakvim razumijevanjem i imaš onaj dojam, proradi ti onaj sistem – pa valjda zna o čemu priča. Ili možda kao laik zaključiš: pa to se vjerojatno tako piše. A ne treba značiti.

Tako da, svašta njemu može pasti na pamet, neke stvari su apsolutno OK, neke stvari bih možda jednako tako napisala kako, kao što je to generirao taj program, ali neke stvari definitivno ne bi na taj način napisala. Plus, to kad ti njemu kažeš, zaštiti moju stranku – on možda ne zna na koji način ju zaštititi. On ima otprilike neki set ideja koje ću ubaciti, ali on ne može znati koliko su te ideje provedive.

Fotografi i ugovori

Darko: Što se tiče fotografa, gdje vidiš ti da oni najviše griješe što se tiče ugovora, načina na koji je postavljaju posao – da li možda ove opće uvjete poslovanja ili tako nešto – gdje vidiš da su najčešće greške možda?

Larisa: Ovako. Mislim da je najveća greška ta, da uopće nemate ugovor. Odnosno da uopće u pravilu ni nemate nikakvu dokumentaciju, da već poslujete, kako da kažem ono, na sirovo, temeljem ponuda i prihvata ponude.

To je apsolutno OK s jedne strane, to je tipično komercijalno poslovanje. Ali nemojte misliti da to ne znači da nemate sklopljen ugovor.

Imate sklopljen ugovor, jer ugovor je sklopljen znači kad se susretnu dvije ugovorne strane, znači kad se dogovore dvije ugovorne strane o bitnim sastojcima ugovora. To je kod vas, isto kao i kupoprodaja, otprilike znači predmet je cijena, predmet u smislu naloga, je li, koji ste dobili znači za izvršiti.

E sad, možda bi trebalo tu… ili možda se to da popeglati kroz ponude, to je sad opet pitanje vašeg konkretnog načina poslovanja – da li će u toj ponudi pisati slikanje 1x, ili će pisati s kojom opremom ćete se služiti, u koliko primjeraka, unutar kojeg roka ćete to izdati, sa kojom kvalitetom, na koji način ćete predati napravljeno djelo?

Da li ćete to, da li se možda predaje i digitalnim putem. Što god li već, recimo, ako se radi recimo o slikanju nekog eventa, što se događa ukoliko vam u zadnji čas otkaže? Što ako u zadnji čas ćete vi biti spriječeni? Tako, da li će druga strana pristati na nekakvu zamjenu vas; možda je baš htjela da je vi slikate i nitko drugi, jer im se sviđa vaš stil ili im se sviđa vaš pristup poslu.

Da, da, recimo to su sve stvari koje mogu pokazati u datom trenutku, ovisno o okolnostima, prilično bitnima, a vidim da su nepokrivene. I onda dolazimo u onu sferu o kojoj sam pričala – mislili smo da se to podrazumijeva. Pa podrazumijeva se, jedino je kvaka u tome da je svatko podrazumijevao nešto drugo.

Eto, tako da, a vi ste ti koji pružate uslugu, i vi ste ti koji možete napraviti nekakve smjernice i voditi, je li, svoj vlastiti biznis na onaj način koji vama odgovara. Ali to negdje mora biti zapisano. Znači, to je najveći problem je taj da u pravu te dokumentacije nema, a u tome nemojte misliti da se tu radi – koliko poslova toliko dokumenata. Ne nužno.

Znači, jedni su opći uvjeti poslovanja; ako su dobro napisani, to je dokument koji vam može služiti sljedećih 10-15 godina, tako da zašto si sam sebi ne pomoći i investirati u tako nešto i pojednostaviti svoje poslovanje. To je jedan alat koji vam može pojednostavniti poslovanje.

Darko: Smanji se rizik za potencijalne probleme u osnovi.

Larisa: Točno to, mislim, meni najveći dio posla koji ja radim je preventivan. Znači, gledamo da ne dođemo do suda, gledamo da ne dođemo do nekakvih nadzora i natezanja s nadzornim tijelima.

Moj osobni stav – ja jako ne volim ići na sud iz razloga jer smatram da je svaki postupak, bez obzira na svoj finalni ishod, je zapravo izgubljen. Znate zašto? Zato jer to predugo traje. To puno predugo traje. Mislim, normalno, uvijek je lijepo dobiti nekakvi novac na kraju dana, ali kad trebate na njega čekati nekoliko godina i iscrpiti se kroz ne znam koliko ročišta, saslušanja, dokazivanja, čega li već, žalbe, vještačenja? Mislim da to na kraju dana nije isplativo.

Mislim, ok je, dobro, možda je to moje specifično razmišljanje jer imam klijente koji su baš, ono, jako komercijalno nastrojeni, kojima je samo bitno da biznis ide. Da, da što prije riješimo i da pravo bude tu, samo da pomogne, da daje nam dobar okvir, da taj biznis ide što brže i što dalje, sa što manje problema.

I gledaju da se uopće ne osvrćemo na nekakve velike tužbe i šta li već, da gledamo da to što prije riješimo, zaboravimo i idemo dalje – jer je bitno poslovanje. Nije toliko bitno tko je na kraju dana u pravu, ne.

Ali upravo to tu vam pomaže, znači, nekakva dokumentacija da u datom trenutku da možete preventivno postupati, i ako se već netko u vezi nečega žali ili dobijete nekakav prigovor na svoju uslugu da se možete pozvati na nešto i reći – ali vi ste ovo prihvatili jer ovdje piše tako i tako. Vi možete tužiti… Ne možete spriječiti nikoga da vas tuži za ništa. Svatko ima pravo da tuži koga god želi za što god želi, ali sami sebi umanjujete mogućnost da do toga dođe.

No, uvijek ima onih obveznih parničara koji jednostavno vole ići po sudu, ne bi čovjek vjerovao koliko ih ima i to se ne može i ne može izbjeći, u kojem god da biznisu jeste. Ali, za ekipu koja je uobičajenija, tu je, recimo, jedan jako dobar način da stvari malo sjednu i da se spuste lopte.

Darko: Da, i ovo što si rekla, ustvari, prevelik je problem da se stvari podrazumijevaju, tko već želi tužiti drugoga, to je druga stvar, ali da se stvari podrazumijevaju.

Ali ne znam kolika je važnost toga, to bih molio da mi ti pomogneš vezano uz to, kolika je važnost toga da je to ustvari pisano – da li opći uvjeti poslovanja, da li ugovor. A ne – kad se čak i ne podrazumijeva, nek se klijentu objasne stvari usmeno, što se može dogoditi kasnije da ili nije slušao ili je u tom trenutku razmišljao o nečem drugom – ne, to se neće dogoditi uopće smetne s uma i kasnije: ne, to nisi ni rekao, to je sad nešto novo.

Što je pisani oblik ugovora i zašto je to važno

Darko: Da li je stvarno važno da je u pisanom obliku ili je čak moguće da se klijentu objasni unaprijed ove osnovne stvari da se ipak ne podrazumijeva, objasni, ali na usmeni način?

Larisa: Ja nemam ništa protiv toga, dapače, potičem to da ljudi što više razgovaraju, da prenose informacije, da upozore unaprijed.

Budimo realni, ne možete ni očekivati da će sad netko u detalje ići čitati, da mu se uopće da čitati. Tako da, svakako je dobro upozoriti usmeno čovjeka i reći mu: gle, ovo je meni bitan dio poslovanja, radim na ovaj način, molim te poštuj to. Ali sad razmišljamo preventivno. Razmišljamo za onih možda dvije, dva, tri posto situacija kad će stvari krenuti krivo. Tu ako imate s druge strane klijenta nezadovoljan…

Darko: Radi kojih u osnovi i radimo te ugovore, kad krenu stvari krivo.

Larisa: Točno to, to je znači sve preventivno, ne. Tako da, kada ćete imati jednog dana, nedajbože neprijateljski nastrojenog klijenta – on će za sve to što ste rekli, reći niste mi rekli, kako ćeš ti meni dokazati da ste rekli. On će reći – ne, ne, ili ja to nisam čuo, ja to nisam dobro shvatio, ma svašta pričate, šta li već, i ja sam vam rekao onda na to suprotno, vi ste pristali na ovo što sam ja rekao.

Znači, ljudi su tu, na žalost, u stanju svašta tvrditi. Prema tome, svakako imajte pisani trag. To može biti doslovno i dovoljno da imate svoje opće uvjete poslovanja, ili što god, što god se možda dogovorili samo s tom strankom. Potpuno svejedno. Jedan kratki mail. Jedan kratki mail. To je sve što vam treba, da imate nekakvi pisani trag, nekakvi dokaz da je doista tako dogovoreno, odnosno da je klijent baš zaista bio obaviješten.

Neka vam to ne bude teško, možete si, pogotovo u današnjem vremenu, evo, koristiti umjetnu inteligenciju – za to nek vam napravi šprancu maila.

Eto, i za to postoje čak i one nadogradnje na outlook express ili što god koristite kao mail klijent. Znači, imate predložak i svakom novom klijentu, zum – šibnete tu šprancu, to je sekunda posla, a može vas osloboditi glavobolje u budućnosti do daljnjeg. Zašto ne?

S druge strane, na kraju krajeva, budite svjesni da se mijenja svijest ljudi, mijenja se svijest potrošača, počinju se navikavati na jedan standard posvuda – znači, gdje god da dođeš prije par godina niko nije znao za osobne podatke, niti je bilo ikome bitno zašto bi se to štitilo.

Sad gdje god da dođeš potpisuješ ili obrazac, ili dobivaš neku obavijest, evo ga – surfamo i gdje god da dođeš klikneš na cookie.

Znači, prihvaćamo nove standarde i postalo je apsolutno normalno da, evo u kojem god web shopu da nešto naručujete, prihvaćate nekakve opće uvjete poslovanja. Zašto bi neki web shop koji prodaje bogtepitaj što, možda ništa bitno, neke sitnice…

Oni imaju svoje opće uvjete poslovanja, a vi nećete imati? Pa zašto? Po čemu se vi gori? Zašto vi ne bi zaštitili svoje poslovanje? Pa nemaju oni to opće uvjete poslovanja zato jer im se da imati ili imaju neku obvezu zakonsku da imaju nužno. To je postao standard. Zašto to ne bi postao standard u vašoj struci?

Znači, ja to vidim kao nešto što će javno ubrzo će svi imati, znači krenite i vi u tom smjeru, dapače.

Darko: Rekla si da usmeno je svakako dobro dodatno naglasiti uz pismeni dio, pismeni dio veliš da čak email se može prihvatiti na neki način kao pisani trag.

Ono što je u današnje vrijeme, rekao bih, učestalo su ove poruke da li messenger, da li whatsapp, da li na instagramu. Da li to uopće se može prihvatiti kao pisani trag ili je ipak mail, minimalno, da tako velim, razina do koje se može ići?

Larisa: Pa ovako, moram reći svojedobno, kad se tek uvodio mail kao način komunikacije, smo čak u početku imali nekakvih problema na sudu da se opće dokazuje da je to mail te osobe, da je to zaista poslano, da je to baš zaprimljeno, znači, postojao je jedan otpor. Budite svjesni, mi pravnici smo u pravilu matematički i tehnički nenadareni.

I tu i sebe ubrajam, ja se taman znam donekle baviti kompjuterom, a i zanimaju me te stvari, ali na kraju dana, da sam tehnički napredna – sasvim sigurno se na biti na taj način opisala. S tim da mnogi moji kolege misle vaau upravo zato jer netko koristi – imamo ovaj reMarkable i takve stvari…

Darko: chatGPT i sve, ipak je naprednije, rekao bih, od većine…

Larisa: Ali kad, recimo, vidim što koriste moji klijenti na svakodnevnoj bazi, onda vidim da sam ja na razini, ono, pećinskog pračovjeka. Tako da mi pravnici smo generalno tu, malo kaskamo za modernim razvojem.

Pa tako postoji i ovdje jedan otpor, i svojedobno je bio, na sudu se vidio taj otpor prema mailovima. Međutim, sad je to postalo apsolutno normalno i nitko više ne traži informatičko vještačenje da bi se dokazalo da je taj mail neki poslala upravo ta osoba i da je taj mail zaprimljen i pročitan, što li već. Isto tako imala sam već postupaka u kojima jesu bez problema prolazili ti dokazi, whatsapp poruke, viber poruke, SMS-ovi i takve stvari tako da i to je okej.

Međutim, imajte u vidu: znači to je skraćeni oblik komunikacije, te poruke sasvim sigurno nećete kroz te poruke nadrbati sve stvari koje bi se inače stavili u opće uvjete poslovanja i sigurno se ne bude u potpunosti zaštitili…

Darko: Dolazimo na onaj dio: to se podrazumijeva i svašta se može izostaviti tu i nije preporučljivo onda, pretpostavljam.

Larisa: Točno to, tako da ako se radi o nekakvim ono osnovnim pitanjima tipa koju cijenu smo dogovorili, super, OK. Ili koji je rok, na koji datum, u koje vrijeme smo se dogovorili, jer možda je jedan shvatio u 10 ujutro, a drugi 10 navečer i takve stvari. Tako da, OK, gledajte da vam izričaj, bude što jasniji. Tako da, koliko vidim da upravo kroz sve te aplikacije volimo svi sve nešto skraćivati, izbacujemo interpunkciju, pa i meni neke moje stare poruke kad ih čitam mislim si… tko to zna što sam htjela reći. Eto, ali dobro to su privatne stvari, prema klijentima je uvijek, puna rečenica, jasno izražavanje.

Darko: Dobro, ovisi kako tko ali da – to su moderni načini komunikacije gdje se svašta može dodatno protumačiti kroz te… djelomične poruke da tako velim, da je sve skraćeno i da čim manje se ima za pisati i onda se može protumačiti na različite načine i dosta toga se podrazumijeva da kao što veliš – 10, pa podrazumijeva da je to ujutro, da nije navečer na primjer, a ne mora biti tako.

Kome se obratiti za pisanje ugovora?

Darko: Fotografi – gdje bi se ustvari, kojem specijaliziranom odvjetniku ili bilo kojem odvjetniku trebali obratiti kad požele nešto u smjeru općih uvjeta poslovanja ili ugovora određenog… Da li to treba biti neki specijalizirani odvjetnik za određenu vrstu prava ili je svejedno kome?

Larisa: Pa ovo je sad malo nezgodna situacija opet za nas odvjetnike zato jer imamo ta određena ograničenja što se tiče oglašavanja, pa smijemo reći bavimo se ovime ili onime, ali zbog tih ograničenja, recimo mnogi odvjetnički uredi, pogotovo manji uredi, čak nemaju ni svoju web stranicu.

Ili imaju web stranicu na kojima stave da se bave svime i svačime, sve živo stave, sve grane prava bez da su se fokusirali na zapravo na što se oni, čime se najviše bave i u čemu su najbolji. Jer misle, aha onda mi se ovaj kojeg, ne znam, nisam napisala radno pravo, sad netko ima radno pravno pitanje, pa mi se čitava firma radi toga neće javiti. A mogla sam zapravo i to odraditi.

Pa je to možda malo nezgodno. Praktički vi se možete javiti kojem god odvjetniku, kolege, mislim, svi smo na neki način povezani.

Ja, recimo, kad dobijem određena pitanja za… vezano za grane u kojima se ne bavim, recimo ako dobijem pitanje za kazneno pravo, spasi Bože, ja bih bila katastrofalan kazneno pravni odvjetnik i sumnjam da bi svi moji klijenti završili na dugotrajnom zatvoru i barem 40 godina. Prema tome, prema tome znam već u koje kolege bi tu bilo sigurno bolje i koje će vas brzo iščupati iz pritvora.

I znam koga ću preporučiti za dalje. Pa pretpostavljam da većina mojih kolega isto tako radi i recimo, za neke stvari tipa, ne znam, razvodi, socijalna pitanja, što li već… Svatko ima neku svoju nišu kojom se najviše voli baviti.

Moja fora su upravo ovakve priče: ugovori, opći uvjeti poslovanja, komercijalno i trgovačko, compliance recimo, to, te korporativne stvari su stvari koje najviše ja volim raditi. Kad mi dođu, ljudi traže zemljišne knjige, moj kolega Dejan ih jako dobro radi.

Znači, uvijek se nađe već neko. Ponekad je to netko unutar istog društva – ako je veće društvo u pravilu se odvjetnici, kolege, podijele tako da svako drži neku svoju granu prava. Ako je manje društvo, uvijek imaš vanjske kolege. Bože dragi, ovo je jedino malo tržište. Svi se zapravo jako dobro znamo.

I nismo baš previše voljni na pamet raditi stvari koje, u kojima ne bi bili dobri. Jer nam je jasno da naš posao isto ovisi o tome da je klijent zadovoljan. Kako se ne možemo baš previše reklamirati i tu smo prilično ograničeni – nama jako puno znači da nas slijedi dobar i zadovoljni glas naših klijenata. Znači zadovoljan klijent je nama najbolja reklama koju možemo imati legalno.

Uglavnom tako da… evo, da mi sad netko dođe sa ne znam kako dobrom ponudom za mene, a da se radi o nekoj grani prava za koju znam da mi ne leži dobro – ne bih prihvatila, tako da znam, raditi ću ono gdje sam dobra, ili ono što mi je jako, jako zanimljivo, možda neka nova grana prava pa sam voljna uletjeti u to da učim.

Eto, to mi se, recimo, desilo sa zaštitom osobnih podataka, to je u jednom trenutku svima nama bila nova grana prava je jer je doslovno bila nova grana prava. I tu sam, prvi put kad sam dobila upit u vezi GDPR-a, nije mi bilo svejedno, rekoh Isuse, dragi Bože, ne, to sad imam kaj za učiti, ali sam procijenila da ću imati u budućnosti jako puno tih upita i nisam pogriješila jer ih imam sad na svakodnevnoj bazi. Baš mi je drago da sam se ubacila u to i da se sad u tome jako dobro snalazim.

Tako da, generalno kao i bilo kome, ako kolega ne zna, ili nije tome vičan, vrlo vjerojatno će vas usmjeriti nekome tko to zna jako dobro raditi.

Darko: OK, hvala, znači na taj način nije problem kad se već neko odluči da ustvari i obrati se kome god, pa će ga kolega, a neki tvoji ili uputiti nekome drugome ili sam to napraviti.

Ništa ne košta pitati, pa onda svatko može sam odlučiti prema tome, ali u svakom slučaju,

Da stvari ne krenu u lošem smjeru…

Darko: ukoliko se neke stvari ne naprave u obliku ugovora, definiraju, stvari mogu krenuti loše, u nekim slučajevima 2-3% krene loše i onda znaju dosta više koštati od tog ulaganja. Dobro bi bilo posavjetovati se, ići pitati i riješiti to, tko već želi uložiti u to.

Larisa: Točno to, mislim, nekima prođe čitavi radni vijek, i kamo sreće da im prođe čitav radni vijek, a da nikad nisu imali takvih problema. Ali, kažem, standardi se mijenjaju i ne vidim zašto fotografi ne bi pratili te neke standarde kao i svi ostali poduzetnici. Ne radi to nitko, zato jer nam se da raditi ili zato je lud ili zapravo voli bacati novac kroz prozor.

Radi zato jer je prepoznao da postoji određena potreba. Mijenjaju se i standardi sa strane potrošača. Potrošači, odnosno klijenti postaju sve zahtjevniji. Znači, i tu mislim da je dobro imati neki tool gdje su možda malo ta neka očekivanja ograničavaju donekle. Ne kažem da se treba smanjiti kvaliteta usluge, nego samo da stavi sve to u neke realne okvire otprilike.

Tko zna, mislim, ti sigurno tu imaš više iskustva. Možda si imao nekoga tko je bio jako razočaran s ishodom fotografiranja jer nije ispao kao holivudski ljepotan, a realno si takav da jednostavno si daleko od holivudskog ljepotana i nema tog fotografa koji će tu stvarnost promijeniti.

I to je moguće – meni se može desiti klijent koji je razočaran ishodom nekog postupka, a činjenica je da je kriv kao kriva Drina i to ne može ni najbolji odvjetnik u promijeniti, evo, i to je moguće. Iako, ti koji su krivi u krive Drine, u pravilu su svjesni toga, tako da OK…

Darko: Svi mi imamo onaj neki svoj subjektivni dojam pa ono – trebalo bi me se možda osloboditi, ja bih trebao izgledati tako… Da, mislim da je to u bilo kom poslovanju vrlo sličan slučaj.

Kako trenutno koristiti umjetnu inteligenciju

Darko: Da li možda misliš da bi imali još što dodati vezano uz ove ugovore, umjetnu inteligenciju… ili smo sve prošli?

Larisa: Pa mislim smo većinu toga što smo htjeli reći, rekli. Ja bih svakome savjetovala: pratite umjetnu inteligenciju, pratite što se događa, sad je još jedino malo divlji zapad. Evo, pratim to na Linkedinu i vidim da se na tjednoj bazi izbacuje po tisuću novih podprogramčića veznih, kao specijaliziranih za umjetnu inteligenciju. Mislim, realno tko to može sve skupa pratiti i koristiti, svaka čast. Ne znam tko ima to vrijeme, svaka čast.

Ali ajmo se malo strpiti pa će se u dogledno vrijeme iskristalizirati ono što je stvarno u toj umjetnoj inteligenciji korisno i početi će se to koristiti u svakodnevnom poslovanju i svakodnevnom i privatnom životu.

Znači, to je nešto što svakako trebamo pratiti i mi pravnici ionako. Na što ne bi odmahnula rukom ne bih odmahnula uopće rukom. Ako postoji neki način na koji to možete implementirati u svoje poslovanje, napravite to – samo pazite na zaštitu osobnih podataka. S pravne strane mislim da je to trenutno najbolnija točka vezano na umjetnu inteligenciju.

Evo naš dragi chatGPT je imao problema u Italiji gdje su ga čak na jedno vrijeme morali isključiti, dok se Talijanska agencija za zaštitu osobnih podataka nije uvjerila da se zaista sve što se treba poštivati, poštuje. Pa me baš zanima da li će možda i naša Hrvatska agencija za zaštitu osobnih podataka imati neku sličnu reakciju.

Ne bih se čudila da bude, tko zna, možda ćemo i mi imati, biti slobodni od umjetne inteligencije na barem dva tri tjedna dok se ne prilagodi idućim hrvatskim zahtjevima. Iako mislim da ne mogu ništa tako, ali tko zna, budemo vidjeli.

Darko: Dobro, za sad uglavnom koliko sam razumio s oprezom, a vidjet ćemo dalje kako će se stvari razvijati, naročito i što se tiče našeg hrvatskog zakonodavstva gdje je tu dosta klimavo, kao što si rekla da si isprobala, hvala ti puno na razgovoru Larisa, ovo je bilo super i što se tiče ugovora i malo uvida oko umjetne inteligencije pravnom smjeru.

Nastavak slijedi…

Larisa: Darko, hvala tebi i moj prijedlog je da ovaj razgovor koji je bio stvarno super, ugodan i meni jako veseo, predlažem da ga ponovimo na istu ovu temu za godinu dana, pa da baš vidimo koliko smo pogodili što se desilo u godinu dana. Godinu dana za umjetnu inteligenciju je jako, jako puno. Pa da vidimo da, je li ta beba prohodala i da li ću za godinu dana reći – ideeeš ljudi, ja to samo utrpam u svoju umjetnu inteligenciju i napravim savršen ugovor, a ja idem na Bahame.

Darko: Čak bih rekao možda ne godinu dana nego pola godine – no biti ćemo u kontaktu, svakako da se čujemo; da sumiramo ono – trenutno je na razini nadobudnog vježbenika koji radi tjedan dana, ako sam dobro se sjetio toga onda ćemo vidjeti za pola godine – godinu razgovaramo ponovo o tome.

Hvala ti lijepo, pozdrav, bok!

Larisa: Za godinu dana, mladi odvjetnik trapavi. To je moja predikcija – pa vidimo.

Darko: OK, da vidimo kakvo će onda biti mišljenje. Hvala, pozdrav, bok

Larisa: Hvala tebi, bok.