Netko te uslikao. Suprotno čestom mišljenju – daleko od toga da ta osoba išta može previše s tom fotografijom ukoliko ti to ne želiš… te ukoliko niste prije barem razgovarali o tome. Tvoja privatnost, pa tako i privatnost na fotografijama je nešto što je itekako potrebno poštovati.
TLDR; ti u većini slučajeva imaš kontrolu gdje se i smije li se uopće ta fotografija koristiti
…no to je u većini slučajeva, nije tako uvijek – zato postoji i duža verzija.
A druga stvar koja će možda mnoge začuditi je… niti ti, iako si na samoj toj fotografiji je ne smiješ koristiti. Dok god nemaš dozvolu autora tj. fotografa.
Ne voliš tekstualni format već ti je draže gledati video o nečemu? Odlično – jer ovaj video govori točno o tome što je i opisano u tekstu:
Za početak, možemo raščlaniti tri najčešća slučaja kad se može dogoditi da se nađeš na fotografiji (očekivano ili neočekivano) te vezano uz privatnost na fotografijama krenuti odvojeno provjeriti te slučajeve:
- fotografiranje s namjerom
- fotografija nastala na nekom događaju
- fotografija nastala na javnom mjestu
Fotografiranje s namjerom
U slučaju fotografiranja s namjerom, s fotografom (ili pak organizatorom fotografiranja) bi već trebao postojati dogovor što će se kasnije dogoditi s fotografijama. Konkretno – može biti da je riječ o fotografiranju portreta ili headshota, obiteljskim fotografiranjima i slično, do onih u komercijalne svrhe poput za reklamnu, modnu ili stock fotografiju.
Tada je svakako potrebno da postoji i dokument koji se često zove model release tj. dozvola za objavu – gdje je točno definirano što i kako stvari stoje vezano uz ovu temu privatnosti na fotografijama; u smjeru tko od sudionika smije upotrebljavati fotografije, na koji način te u koju svrhu.
Fotografija nastala na događaju
Stvari su vrlo slične i kad se fotografije “dogode” na nekom događaju koje se ne odvija na javnom mjestu (bilo da je riječ o zatvorenom ili otvorenom prostoru) – ukoliko se nađeš na nekoj od tih fotografija, trebalo se već unaprijed riješiti pitanje tvoje privatnosti na fotografijama; bilo kroz neku potvrdu s tvoje strane:
Kod recimo poslovnih događaja, konferencija, seminara, kongresa i slično se to uglavnom regulira uz dozvolu / privolu za fotografiranje i objavu – vlastitim potpisom na (često grupnom) dokumentu gdje si upoznat/a gdje, kako i kad će se fotografije nastale na događaju koristiti. Naravno, može se dogoditi da se ne slažeš s fotografiranjem – i tada organizator može postaviti priručno rješenje da se uz obilježavanje odjeće (bedževi, vrpce, ogrlice i slično) ili mjesta zadržavanja na događaju ograničava da fotografi ne usmjeravaju objektiv u tvom smjeru.
Kod masovnijih i/ili neformalnijih događaja kao što to znaju biti koncerti, proslave i slično je privatnost pa tako i privatnost na fotografijama malo teže kontrolirati – no tada se slaganje s fotografiranjem prihvaća da je napravljeno kroz prešutnu suglasnost u smislu da si unaprijed obaviješten da se nalaziš na prostoru gdje će se tvoje fotografije moći koristiti i u koje svrhe (npr. navedene na kartama koncerata, jasno naznačene na ulazima u prostor).
Ukoliko se ne slažeš s navedenim, a organizator nije ponudio drugu mogućnost (u smislu odjeljivanja kroz vizualno označavanje ili prostor gdje nije dozvoljeno fotografiranje) – jedino ti ostaje da ne prisustvuješ tom događanju.
Fotografija nastala na javnom mjestu
Što je ustvari javno mjesto i gdje se nalazi?
Prema zakonima, nevezano uz to što se spominje na puno mjesta, javno mjesto i dalje kod nas nije u potpunosti jednolično definirano, no zato bi kroz sudsku praksu to najlakše bilo povezati s mjestima koja su ili trajno ili pak ograničeno (u smislu npr. radnog vremena) dostupna neograničenom broju osoba – ulice, trgovi, parkovi, šetališta te isto tako i trgovački i ugostiteljski objekti otvorenog tipa, kazališta, stadioni no i sredstva javnog prijevoza poput autobusa, tramvaja, brodova i slično… uglavnom, uvjetno rečeno, nešto gdje nije problem se pojaviti bez nekih posebnih procedura.
Uglavnom – kad si na javnom mjestu, vezano uz privatnost na fotografijama na kojima se nađeš se u osnovi bi se reklo da je nema vezano uz fotografije nastale tamo – uz napomenu da su otvorene za nekomercijalnu upotrebu. Ukoliko si na ulici, netko te fotografira, smije to objaviti (no opet, u principu ne i zarađivati na tome u smislu reklame).
No, tu na scenu stupa…
GDPR i privatnost na fotografijama
GDPR kao europska direktiva itekako ima veze s privatnosti te štićenju osobnih podataka, uključujući i fotografije, jer je i sami (prepoznatljivi) lik neke osobe osobni podatak. I, gledano s te strane – privola da se tvoje fotografije mogu koristiti bilo gdje (ustvari i da budu zabilježene)… mora postojati. Uključujući i ostalu dokumentaciju – tko će imati i obrađivati podatak poput fotografije, zašto im treba, koliko dugo je potreban; kako i kad se može tražiti da ga se ukloni itd. Doduše, u praksi to možda i nije tako često slučaj.
Dodatno što je dobro napomenuti uz sve gornje slučajeve (ali i GDPR) je da je privatnost na fotografijama maloljetnih osoba dodatno zaštićeno kroz obaveznu dodatnu dozvolu roditelja ili skrbnika – maloljetne osobe nisu u mogućnosti (pravno gledano) da same odlučuju o ovome te je stoga bilo kakvo fotografiranje maloljetnika bez dozvole osoba koje brinu o njima veliki no-no.
Autor fotografije i korištenje od strane trećih osoba
Već je na početku navedeno kako ni ti sam/a ne možeš tu koristiti tu fotografiju iako si na njoj… ukoliko nemaš dozvolu autora. Jer, samim klikom fotoaparata (da, i onog u sklopu mobilnog telefona) autor stječe sva prava dostupna kroz Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima te bilo kakvom upotrebom tog djela bez njegove izričite dozvole dolazi do kršenja autorskih prava… osim u sljedećim slučajevima:
- 70 godina nakon smrti autora prestaje vrijediti autorsko pravo te djelo prelazi u javnu domenu
- upotreba isključivo u privatne svrhe (u ovom slučaju prikazivanje fotografije samo privatno)
- u sudskim i drugim službenim postupcima
I da, ovo znači također da je stavljanje na društvene mreže, portale i slično: bez dozvole autora tj. fotografa – nije dopušteno. Također, dodatna stvar koja je pravo autora a o kojoj malo ljudi zna je da je uz svaku objavu potrebno navesti njegovo ime (ukoliko se autor izričito nije odrekao tog prava) – neovisno o dozvoli za korištenje. Jer, s druge strane dolazi do mogućnosti da se autor moralno ošteti time da se pretpostavi da je to djelo nastalo od strane nekog drugog.
No, što se tiče dozvole za korištenje, poput već spomenutog model release-a / dozvole za objavu – ona bi trebala biti u pismenom obliku te definirati na koji način osoba smije koristiti fotografiju, kad tj. koliko vremenski dugo i gdje (teritorijalno gledano). I to neovisno o tome je li na fotografiji ta osoba ili netko treći (naravno, za nekog trećeg i osoba na fotografiji mora dati svoju dozvolu).